Usamljena žena iz Banje Luke (35): Želim iskreno druženje i ljubav

Zovem se Ana, imam 35 godina i dolazim iz Banje Luke. Ovaj oglas pišem jer sam dugo u sebi nosila jednu tišinu, a shvatila sam da je vreme da je prekinem. Možda ćeš, dok budeš čitao, osjetiti da govorim baš tebi. Ako se to dogodi, biću zahvalna što sam se odvažila napisati sve ovo.

Moja svakodnevica spolja izgleda uredno – posao, obaveze, poneki izlazak, porodica i prijatelji. Ali kada se vrata zatvore i ostanem sama u svom stanu, često osjetim prazninu koja zna da pritisne grudi. To je ona tišina u kojoj shvatiš da ti fali nečiji glas, neko “dobro jutro” uz kafu, nečije ruke koje te zagrle kad se dan završi. I zato sam ovdje, iskreno i otvoreno – da pronađem nekoga ko će tu prazninu pretvoriti u toplinu.

Ne tražim savršenstvo, ne tražim bajku ni princa na bijelom konju. Želim čovjeka od krvi i mesa – nekoga sa kim mogu pričati o sitnicama i velikim temama, nekoga ko će znati da se nasmije mojim šalama, ali i da me utješi kada naiđe težak dan. Vjerujem da prava bliskost ne nastaje u luksuznim restoranima, nego u običnim trenucima – kada zajedno spremamo večeru, gledamo film pod dekom ili šetamo pored Vrbasa i pričamo o svemu i ničemu.

O sebi mogu reći da sam emotivna, možda ponekad i previše, ali vjerujem da je to moja snaga. Volim ljude, volim druženje, ali često sam i povučena jer mi fali onaj “poseban neko”. Imam smisla za humor, volim da se smijem, iako me život naučio da nekad treba i zaplakati da bi kasnije mogao još iskrenije da se nasmiješ.

Volim knjige, muziku i putovanja. Nekad odem na planinu, nekad na obalu mora, ali ono što stalno osjećam jeste da ni jedno putovanje nema pravu draž ako ga nemaš s kim podijeliti. Kad stojim pred nekim lijepim pejzažem, uvijek pomislim kako bi bilo ljepše da pored mene stoji neko kome bih mogla reći: “Pogledaj, zar nije predivno?” i da mu u očima vidim isti sjaj.

Moji prijatelji kažu da sam iskrena i direktna, i da je to nešto što cijene kod mene. Nisam od onih koji se pretvaraju – ako volim, volim svim srcem; ako nešto ne ide, kažem otvoreno. U ovim godinama više ne želim igrati igre ni glumiti nešto što nisam. Tražim čovjeka koji zna šta hoće, koji je spreman za iskren razgovor i zajedničke planove.

Nisam materijalista – ne zanimaju me markirane stvari ni luksuz. Ono što me zanima jeste toplina, povjerenje i podrška. Želim partnera koji zna da se izbori sa životom, ali i onoga koji se ne stidi da pokaže osjećaje. Nekoga s kim mogu razgovarati i kao sa prijateljem, i kao sa ljubavnikom, i kao sa saputnikom na duge staze.

Zašto oglas? Zato što vjerujem da i u ovakvim porukama može da se rodi iskra. Ponekad se ljudi pronađu baš ovako – kroz riječi koje dodirnu. Ako si čovjek koji zna šta znači usamljenost i ako i ti osjećaš da je vrijeme da pronađeš nekoga, možda smo upravo ti i ja jedno za drugo.

Nisam zatvorena za nove ljude – volim upoznavanja, druženja i razgovore. Ako se ne rodi ljubav, možda će nastati prijateljstvo, a i to je dar. Ali, u sebi ipak nosim želju za pravom bliskošću – za nekim s kim mogu da gradim dane i godine, a ne samo trenutke.

Ako si pažljiv, iskren, otvoren i imaš želju da sa nekim dijeliš i lijepe i teške trenutke – javi mi se. Ne obećavam savršenstvo, ali obećavam iskrenost. Ne obećavam da će uvijek biti lako, ali obećavam da ću biti tu.

Imam 35 godina, dolazim iz Banje Luke, i možda baš čekam tvoj poziv ili poruku da shvatim da nisam sama u ovoj potrazi. Ako ti se moje riječi dopadaju, javi mi se – možda je ovo početak priče koju ćemo zajedno pisati.

Ne znam hoće li ovaj oglas pročitati pravi čovjek, ali vjerujem da sve u životu ima svoje vrijeme. Ako si i ti usamljen i tražiš nekoga iskrenog, nježnog i normalnog – možda smo se baš ovdje sreli.

Zato, ne čekaj. Piši mi, javi se, reci nešto o sebi. Možda već sutra ova magla usamljenosti nestane i pretvori se u svjetlost dvoje ljudi koji su se konačno našli.

Želim da budem iskrena do kraja – ponekad se pitam da li još uvijek postoje muškarci koji vjeruju u one jednostavne stvari: da je zagrljaj najljepši poklon, da se sreća krije u sitnicama, da je prava vrijednost kada nekome budeš oslonac i prijatelj. Ako si takav, onda već imamo nešto zajedničko.

Nisam osoba koja živi u prošlosti, ali iz prošlih iskustava sam naučila da ne treba gubiti vrijeme na površne odnose. Naučila sam da je bolje biti sam nego u lošem društvu – ali isto tako, čovjek nije stvoren da bude sam. Potrebna mi je toplina, razgovor, osmijeh, pažnja… i želim sve to i sama da pružim nekome.

Volim večeri uz laganu muziku, dobru knjigu ili film, ali bih voljela da te večeri dijelim s nekim. Volim šetnje pored Vrbasa, vožnju biciklom, a ponekad i samo tiho sjedenje na klupi, gledanje ljudi i zamišljanje njihovih priča. Želim partnera koji će biti spreman i na avanturu i na mirnu večer kod kuće, nekoga ko zna uživati i u tišini i u razgovoru.

Ne tražim mnogo – tražim samo iskrenost. Ako si neko ko zna da cijeni jednostavne trenutke, da se nasmije i kada nema razloga, da pruži ruku kada je teško, onda vjerujem da bismo mogli imati puno zajedničkog.

Ako si prepoznao nešto od sebe u ovim riječima, ne ustručavaj se da mi pišeš. Možda upravo sada počinje jedno novo poglavlje u našim životima. Neka ova poruka bude most između moje i tvoje usamljenosti – možda je baš danas dan kada će se dvoje ljudi pronaći.

UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD