Zovem se Aldijana, imam 40 godina i živim u Sarajevu. Dugo sam razmišljala da li da napišem ovakav oglas, jer nisam osoba koja se lako otvara nepoznatim ljudima. Ipak, dođe trenutak kada čovjek shvati da nije dovoljno samo raditi, završavati svakodnevne obaveze i čekati da se nešto lijepo samo od sebe dogodi. Nekada je potrebno napraviti prvi korak i priznati sebi da želiš nekoga pored sebe.
Za sebe bih rekla da sam jednostavna, komunikativna i emotivna žena. Ne tražim savršenstvo, niti vjerujem da savršeni ljudi postoje. Mnogo više cijenim iskrenost, poštovanje i sposobnost da se sa nekim normalno razgovara. Privlače me muškarci koji imaju svoj stav, ali koji ne smatraju da zbog toga moraju omalovažavati druge. Volim kada muškarac zna šta želi od života i kada se njegove riječi poklapaju sa djelima.
Sarajevo je moj grad i ovdje sam navikla na svoj svakodnevni život, ali priznajem da mi ponekad nedostaje osjećaj da imam nekoga kome mogu ispričati kako mi je prošao dan. Nije uvijek problem biti sam. Čovjek se navikne na svoju rutinu, nauči organizovati život i uživati u mnogim stvarima. Problem nastane kada poželiš podijeliti neki lijep trenutak, a nemaš kome.
Volim obične stvari koje često upravo zbog svoje jednostavnosti najviše znače. Kafa i razgovor bez gledanja na sat, šetnja, izlet, putovanje kada se ukaže prilika, večera kod kuće ili spontani odlazak negdje gdje nikada prije nismo bili. Mislim da se prava bliskost ne gradi velikim obećanjima, nego sitnicama koje se ponavljaju svakog dana.
U prethodnim godinama naučila sam da nije dovoljno da se dvoje ljudi samo dopadaju jedno drugom. Potrebno je da imaju povjerenje, razumijevanje i želju da zajedno rješavaju probleme. Zbog toga danas ne bih ulazila u odnos samo zato što ne želim biti sama. Radije bih čekala osobu sa kojom mogu osjetiti onu posebnu sigurnost kada znaš da pored sebe imaš nekoga kome možeš vjerovati.
Ne očekujem da muškarac bude bogat niti me zanimaju skupi automobili, luksuz i pokazivanje pred drugima. Naravno da je lijepo kada čovjek može sebi priuštiti određene stvari, ali meni je mnogo važnije kakav je neko kada nema potrebe da se dokazuje. Voljela bih upoznati muškarca koji je odgovoran, normalan, vedar i koji zna cijeniti ženu pored sebe.
Godine mi nisu presudne. Važnije mi je da postoji međusobna privlačnost i da razgovor ide prirodno. Ne želim unaprijed određivati kako bi jedna veza trebala izgledati. Sve može početi običnim razgovorom, zatim kafom i upoznavanjem uživo, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti.
Ne tražim dopisivanje koje će trajati mjesecima bez ikakve namjere da se ljudi upoznaju. Naravno, potrebno je prvo steći određeno povjerenje, ali vjerujem da se čovjek tek uživo može stvarno upoznati. Pogled, osmijeh, način komunikacije i ponašanje često kažu mnogo više od stotinu poruka.
Ako si muškarac koji također želi nešto ozbiljnije, ali bez pritiska i velikih obećanja na početku, možda bismo mogli pronaći zajednički jezik. Voljela bih da zajedno možemo biti i ozbiljni kada treba, ali i da se znamo nasmijati, šaliti i uživati u životu.
Sa 40 godina ne tražim bajku. Tražim nešto stvarnije i vrijednije – osobu sa kojom mogu biti ono što jesam, bez glume i pretvaranja. Nekoga sa kim mogu planirati vikend, razgovarati o budućnosti, zajedno prolaziti kroz dobre i loše dane i znati da nismo jedno drugom samo prolazna stanica.
Možda upravo jedan običan razgovor može biti početak nečeg lijepog. Zato sam odlučila napisati ovaj oglas i ostaviti priliku da me život iznenadi.
Ako si iz Sarajeva ili okolnih mjesta i misliš da bismo mogli imati o čemu razgovarati, slobodno se javi. Ne obećavam ništa unaprijed, ali obećavam da ću biti iskrena i da ću svakom normalnom i pristojnom muškarcu dati priliku da se predstavi.
Ponekad pomislim kako se najljepše stvari u životu dogode upravo onda kada ih najmanje očekujemo. Čovjek godinama živi svoj život, ima svoje navike, obaveze i planove, a onda se pojavi jedna osoba zbog koje odjednom počne drugačije gledati na svakodnevne stvari. Jedna poruka može izmamiti osmijeh, jedan razgovor može trajati satima, a jedan susret može ostati u mislima mnogo duže nego što smo očekivali.
Možda upravo zato još uvijek vjerujem u ljubav. Ne onu savršenu ljubav kakvu gledamo u filmovima, već onu stvarnu, koja se gradi polako. Ljubav u kojoj se dvoje ljudi upoznaju bez žurbe, otkrivaju jedno drugom svoje navike, strahove, planove i male životne radosti. Ljubav u kojoj ne moraš svaki dan dokazivati koliko ti je stalo, jer to pokazuješ svojim ponašanjem.
Voljela bih jednog dana imati nekoga kome mogu poslati poruku samo zato što sam ga se sjetila. Nekoga sa kim mogu popiti jutarnju kafu i pričati o potpuno nevažnim stvarima, a da nam vrijeme prođe prebrzo. Nekoga kome mogu reći da mi je bio težak dan i znati da će me saslušati, ali i nekoga sa kim mogu podijeliti sreću kada mi se dogodi nešto lijepo.
Mislim da upravo takve male stvari čine vezu posebnom. Nisu uvijek potrebna putovanja na egzotične destinacije, skupi pokloni ili velika iznenađenja. Ponekad je dovoljno da dvoje ljudi sjede jedno pored drugog, gledaju film, razgovaraju ili šetaju gradom i osjećaju da su tamo gdje žele biti.
Voljela bih upoznati muškarca koji neće pokušavati da me promijeni. Naravno da niko nije bez mana i da se u vezi ponekad moramo prilagođavati, ali mislim da prava bliskost počinje onda kada nekoga prihvatimo takvog kakav jeste. Želim odnos u kojem postoji poštovanje, nježnost i osjećaj da se možemo osloniti jedno na drugo.
Ne znam gdje se nalazi osoba koju čekam. Možda je već negdje blizu mene, možda svakog dana prolazi istim ulicama Sarajeva, a još uvijek se nismo upoznali. Možda ćemo se upoznati sasvim slučajno, preko prijatelja, poruke ili ovog oglasa. Upravo je to ono što život čini zanimljivim – nikada ne znamo koji će običan dan postati početak nečeg važnog.
Zato ne želim praviti velike planove unaprijed. Želim prvo upoznati čovjeka, razgovarati sa njim, nasmijati se, vidjeti kako razmišlja i kakav je kada nema potrebe da ostavlja poseban utisak. Ako se između nas pojavi ona posebna iskra, onda ćemo zajedno odlučiti šta dalje.
Možda ne tražim ništa neobično. Možda samo tražim osobu koja će mi pokazati da i nakon 40. godine mogu doživjeti nešto što će me ponovo iskreno obradovati. Nekoga zbog koga ću se radovati zvuku telefona, zajedničkom vikendu i običnoj večeri provedenoj zajedno.
A možda je dovoljno samo da se dvoje ljudi pronađu u pravom trenutku. Sve ostalo može doći kasnije.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
About the Author
