"Studentica iz Sarajeva traži starijeg muškarca – ali ne zbog onoga što mislite!"

Zovem se Ajsela imam 27 godina i studiram psihologiju u Sarajevu na završnoj godini. U ovom trenutku mog života odlučila sam da napišem nešto iskreno bez foliranja bez maski bez glume i bez potrebe da impresioniram bilo koga osim onoga ko će u ovom tekstu možda prepoznati nešto svoje. Možda nekog ko je poput mene umoran od površnih odnosa kratkih poruka bez smisla i večera koje završe tišinom. Ne tražim savršenstvo jer ga ne nudim ni sama ali vjerujem da dvoje ljudi mogu jedno drugom biti mir mjesto gdje dolaze da se odmore a ne da se dokazuju. I zato ti pišem iako ne znam gdje si ko si ni šta nosiš u sebi. Možda si upravo sad negdje na poslu u autu u tišini svog stana čitaš ovo s pola pažnje sumnjajući da ovakve stvari funkcionišu. Razumijem te. I ja sam dugo bila skeptična prema oglasima prema ideji da se dvoje ljudi mogu spojiti putem teksta ali evo me pišem. Jer sam odlučila da neću više čekati da mi život samo prolazi kraj mene dok ja čekam da se nešto desi. Možda je vrijeme da ja napravim prvi korak.

Imam oči koje govore prije mene pogled koji zna da zadrži tišinu bez neugode i osmijeh koji možda ne zasjeni sobu ali ostane dugo. U meni ima nečeg tvrdoglavog kada volim volim duboko dugo i tiho. Nisam od onih što poklanjaju ljubav svakome niti je nudim na brzinu. Čuvam je. Pružam je kada osjetim da ima gdje da se spusti gdje da raste. Možda to zvuči staromodno ali nisam odrasla u svijetu brzih ljubavi ja sam dijete između dva svijeta između knjiga i ekrana između dugih razgovora i kratkih storija. Uvijek sam više voljela kafu naspram poruke tišinu u dvoje naspram buke u gomili. I u meni još živi nada da negdje postoji muškarac koji želi isto.

Ne tražim ni spasitelja ni sponzora ni nekog ko će da me nosi kroz život ali želim muškarca koji zna šta znači odgovornost koji zna zašto mu je stalo i koji zna kako da bude prisutan. Nekog ko ne igra igrice ne nestaje kad postane ozbiljno i ne boji se dubine. Zrelost za mene ne znači godine nego stav. Imaš li dovoljno zrelosti da saslušaš ženu koja zna šta hoće i još više šta neće. Ne zanima me tvoj auto tvoj sat tvoji mišići. Zanima me da li znaš pričati o stvarima koje ti niko drugi ne smije reći. Zanima me da li znaš čuti i kad ćutim. Zanima me da li bi došao do mene kad ti ne kažem da mi trebaš ali znaš da mi trebaš. I ako jesi takav onda čitaj dalje jer možda nisam slučajno ovdje.

Voljela bih da upoznam muškarca starijeg od mene ne zato što tražim oca ili sigurnost nego zato što vjerujem da muškarci u četrdesetima ili kasnim tridesetima znaju bolje cijeniti ono što žena jeste a ne samo kako izgleda. Možda si prošao neke padove možda si imao brak vezu ili si trenutno sam možda te je život već oblikovao i više ne gubiš vrijeme na ono što nije stvarno. To mi je važno. Da znaš šta tražiš i da si spreman da to njeguješ ako to i pronađeš. Nisam neko ko traži da se viđamo svaki dan ali kada smo zajedno želim da to bude stvarno. Ne zanima me moderna romantika u stilu lajka i emoji srca. Zanima me stvaran odnos prava povezanost razgovor od satima i tišina koja ne traži da se popuni.

Odrasla sam u porodici gdje se emocije nisu uvijek pokazivale ali su se osjećale. I zato sam možda danas žena koja voli nježno ali jako. Koja traži kontakt koji nije samo fizički nego mentalni i duhovni. Volim umjetnost muziku stare crno-bijele filmove knjige koje ostanu u tebi i ljude koji znaju reći oprosti ili izvini bez da to doživljavaju kao slabost. Znam spremiti večeru ali ne vjerujem da žena treba uvijek biti ona koja brine. Znam voljeti ali neću moliti. Znam ćutati ali neću trpiti. Želim partnera a ne gospodara. Želim odnos u kojem se dogovaramo ne ucjenjujemo. Gdje je loš dan prilika da budemo bolji a ne razlog za distancu.

Možda i ti voliš jutra kada je sve još tiho i čisto miris kafe prije posla možda i tebi nedostaje neko ko će da te dočeka s pitanjem ne kako si nego šta ti je u glavi danas. Možda si se umorio od flerta koji ne vodi nigdje i veza koje su samo prolazne stanice. Ako jesi onda znaš o čemu govorim. Nemaš šta da mi obećaš samo budi iskren. Ako me prepoznaš u ovim riječima javi se ne moramo odmah pričati o svemu samo reci nešto iskreno nešto tvoje. Da znam da nisi samo još jedan koji skrola nego neko ko čita jer želi razumjeti. Nemam puno zahtjeva. Samo da si iskren stabilan emocionalno i psihički slobodan ne oženjen ne zauzet i da znaš šta želiš. Ako nisi spreman za vezu ne javljaj se. Ne tražim prijatelja za dopisivanje nego muškarca koji zna da želi ženu pored sebe. Ženu koja zna koliko vrijedi ali ne misli da je iznad drugih.

Imam strahova kao i svi ali ne dozvoljavam im da me vode. Ponekad se i ja pitam da li ću ikada pronaći ono što tražim ali ne odustajem. Jer negdje duboko vjerujem da postoji muškarac koji će prepoznati ovaj oglas kao znak. Kao poziv. Možda baš ti. Ako ti je srce bar malo zatreperilo dok si čitao onda znaš da nisi ravnodušan. I to je već početak. Ne moraš biti iz Sarajeva iako bi bilo lakše. Možeš biti i iz druge regije ili grada samo da si voljan doći. Udaljenost nije prepreka ako postoji želja.

Ne tražim bajku ali ako napišemo nešto stvarno možda to bude ljepše od svake bajke. Ako si spreman za priču koja se gradi polako s poštovanjem i iskrenošću javi se. Ne moraš odmah sve da kažeš. Samo da znaš da si spreman da budeš prisutan da slušaš da daješ da gradiš. Ako si došao do kraja ovog teksta možda je to zato što i ti tražiš isto. Ne moraš biti savršen samo svoj. Ako znaš da su najljepše stvari one koje se grade strpljenjem onda znaš i šta ja tražim.

Javi se ako ti je dosta laži igrica i praznih obećanja. Ako ti je dosta noći u kojima si sam a znaš da imaš što da pružiš. Ja sam ovdje. Ne da tražim savršenog nego pravog. Onog koji zna da žena nije trofej nego čovjek. Da ljubav nije klik nego pogled. I da sreća nije destinacija nego svaki dan koji se dijeli.

Zovem se Ajsela imam 27 godina i ne želim više da čekam da se nešto desi samo od sebe. Možda ćeš ti biti razlog što više ne pišem ovakve oglase nego što živim ono što sam cijeli život čekala. Ako jesi – čekam tvoju poruku.

Ponekad me pitaju zašto još nisam udata zašto nisam u ozbiljnoj vezi kad sam navodno sve ono što muškarci traže. A ja na to samo slegnem ramenima jer istina je jednostavna nisam htjela da se zadovoljim polovičnim odnosima da pristajem na veze iz straha od samoće ili zbog pritiska okoline. Birala sam samoću umjesto lažnih sigurnosti i znam da nisam jedina. Ima nas mnogo koji šutimo i čekamo. Ne jer smo pasivni nego jer vjerujemo da ono što vrijedi dolazi kad treba. Ali istovremeno shvatam da nekad treba i pružiti ruku pustiti svemiru signal da smo spremni. Ovo je moj signal. Moj način da kažem da jesam spremna. Ne da budem nečija cura u prolazu nego partnerka u svakom smislu.

Nisam savršena i ne želim biti. Imam dana kada ne vjerujem u ništa ni u sebe ni u druge. Imam trenutaka kada se povučem u tišinu kada me prošlost zagrize jače nego što očekujem. Ali u tim trenucima samo želim jedno – da postoji neko ko neće odmahnuti rukom na moje slabosti nego će ih prepoznati i reći to je u redu. Jer svi ih imamo. I tvoje me slabosti ne plaše. Ne moraš da se praviš jak kad si umoran ne moraš da glumiš samouvjerenost kad si izgubljen. Dovoljno je da budeš stvaran. Da ne igraš uloge koje ti ne pristaju. Ja to neću raditi ni sama.

Vjerujem u muško-ženske razlike ali još više vjerujem u ljudsku povezanost. U to da dvoje mogu biti tim i kad je teško i kad je lijepo. Da ako oboje žele uspjeti mogu zajedno graditi odnos koji neće biti savršen ali će biti iskren. Nisam ovdje da ti nudim bajku nudim ti realnost onu u kojoj ćemo možda nekad i šutjeti jedno drugo ali nikad zaboraviti da smo na istoj strani. Želim da znaš da ako se javiš nećeš naići na djevojku koja traži dramu pažnju i igre. Naići ćeš na ženu koja zna koliko je koštalo da bude to što jeste. I koja zna koliko vrijedi imati nekog svog. Iako možda još nismo upoznati postoji šansa da smo se tražili duže nego što mislimo. I ako si prepoznao svoj dio u ovom tekstu onda znaš i sam – neke slučajnosti nisu slučajne.