Trostuka olimpijka Suzy Favor Hamilton godinama je u javnosti bila poznata kao simbol discipline, predanosti i sportskog uspjeha. Kao vrhunska atletičarka predstavljala je Sjedinjene Američke Države na tri Olimpijske igre i bila uzor mnogima koji su u sportu tražili inspiraciju. Međutim, iza slike uspješne sportašice krila se osobna borba koju javnost dugo nije poznavala.
Nekoliko godina kasnije, Suzy Favor Hamilton našla se u središtu medijske pažnje kada je odlučila javno progovoriti o svom dvostrukom životu i ozbiljnim mentalnim izazovima s kojima se suočavala. Otkrila je da joj je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, ali i da je u početku dobila pogrešnu dijagnozu, zbog čega je uzimala neodgovarajuću terapiju. Prema njezinim riječima, upravo su pogrešni lijekovi dodatno pogoršali njezino stanje i doveli do niza impulzivnih odluka.
U svojim memoarima pod nazivom “Fast Girl”, Suzy iskreno opisuje razdoblje u kojem je pokušavala pronaći smisao i kontrolu nad vlastitim životom. Knjiga, koja je izazvala velik interes javnosti, ne bavi se samo njezinim sportskim uspjesima, već i psihološkim pritiskom, unutarnjim nemirom te posljedicama neliječenih ili pogrešno liječenih mentalnih poremećaja.
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je dio tog razdoblja provela u Las Vegasu, gradu koji simbolizira bijeg od svakodnevice i traženje intenzivnih iskustava. Suzy je kasnije objasnila da su njezine odluke bile rezultat emocionalne nestabilnosti, a ne racionalnog planiranja. Naglašava kako danas razumije da tada nije bila u stanju jasno procijeniti posljedice vlastitih postupaka.
Važno je istaknuti da je njezin suprug bio upoznat s onim što se događa u njezinu životu, ali, kako sama kaže, nije imao stvarne mogućnosti zaustaviti je. U tom razdoblju osjećala je snažnu potrebu za uzbuđenjem i promjenom, dok joj je dotadašnji život djelovao prazno i bezvrijedno. Danas otvoreno govori o tome koliko je mentalno zdravlje ključno i koliko je važno pravovremeno dobiti točnu dijagnozu i odgovarajuću stručnu pomoć.
Prekretnica u njezinu životu dogodila se kada je njezin tajni život dospio u javnost. Iako je to u početku doživjela kao osobnu katastrofu, s vremenskim odmakom tvrdi da joj je upravo to razotkrivanje pomoglo da se suoči s problemima koje je godinama potiskivala. Umjesto skrivanja, započela je proces liječenja i oporavka, okružena stručnjacima i podrškom obitelji.
Danas Suzy Favor Hamilton koristi svoje iskustvo kako bi podigla svijest o mentalnim poremećajima, osobito među sportašima, gdje se često očekuje savršenstvo i emocionalna čvrstoća. Ističe da uspjeh, slava i fizička spremnost ne znače automatski i psihičku stabilnost. Naprotiv, pritisak rezultata i javnosti može dodatno pogoršati postojeće probleme.
Njezina priča služi kao upozorenje, ali i kao poruka nade. Pokazuje koliko je važno otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju, bez srama i stigme. Također naglašava da pogrešne odluke ne moraju definirati cijeli život, već mogu postati temelj za promjenu i osobni rast.
Razotkrivanje vlastite prošlosti Suzy danas vidi kao nužan korak prema ozdravljenju. Umjesto da ostane zapamćena isključivo po skandalima, želi da njezina priča pomogne drugima koji se bore sa sličnim problemima. Kako sama kaže, tek kada je priznala istinu – sebi i drugima – započeo je njezin stvarni oporavak.
Nakon što se povukla iz profesionalnog sporta, Suzy Favor Hamilton suočila se s prazninom koju mnogi vrhunski sportaši dožive kada karijera završi. Godinama je živjela po strogo definiranim pravilima treninga, natjecanja i ciljeva, a nagli prekid tog ritma ostavio je dubok trag na njezino mentalno stanje. Upravo tada, kako priznaje, počeli su se javljati prvi ozbiljniji znakovi emocionalne nestabilnosti koje u tom trenutku nije znala prepoznati.
U javnim istupima često ističe da je najveći problem bio osjećaj gubitka identiteta. Više nije bila „olimpijka“, titula po kojoj ju je svijet prepoznavao, a novi život nije joj donosio isto ispunjenje. Rad u sektoru nekretnina, iako stabilan i društveno prihvaćen, za nju je bio izvor frustracije i unutarnjeg nezadovoljstva. Taj raskorak između vanjske slike uspjeha i unutarnje praznine dodatno je produbio njezinu krizu.
Tek nakon što je dobila ispravnu dijagnozu bipolarnog poremećaja, Suzy je počela shvaćati koliko su njezine ranije odluke bile vođene bolešću, a ne svjesnim izborima. Pravilna terapija i kontinučni rad s liječnicima omogućili su joj da postupno povrati kontrolu nad vlastitim životom. Danas otvoreno govori o važnosti medicinske podrške i upozorava na opasnosti samodijagnosticiranja ili ignoriranja simptoma.
Poseban naglasak stavlja na problem stigmatizacije mentalnih poremećaja, osobito u sportskom svijetu. Sportaši se često doživljavaju kao mentalno neuništivi, no stvarnost je, kako kaže, potpuno drugačija. Pritisak rezultata, očekivanja javnosti i strah od neuspjeha mogu imati ozbiljne posljedice ako se problemi guraju pod tepih. Njezina priča pokazuje da ni olimpijska medalja ne štiti od psihičkih poteškoća.
U posljednjim godinama Suzy se posvetila edukaciji i javnom zagovaranju mentalnog zdravlja. Sudjeluje na konferencijama, govori na sveučilištima i surađuje s organizacijama koje se bave psihološkom podrškom sportašima. Cilj joj je potaknuti otvoren razgovor i ohrabriti ljude da potraže pomoć prije nego što problemi eskaliraju.
Također naglašava važnost obiteljske podrške. Iako su njezini postupci u prošlosti bili teški za najbliže, smatra da bez njihove pomoći ne bi uspjela izaći iz najtežeg razdoblja. Iskrenost, suočavanje s posljedicama i spremnost na promjenu bili su ključni koraci prema stabilnijem i mirnijem životu.
Danas Suzy Favor Hamilton svoju prošlost ne poriče, ali je ne definira njome. Gleda je kao upozorenje, ali i kao dokaz da je oporavak moguć. Njezina priča služi kao podsjetnik da mentalno zdravlje zahtijeva jednaku pažnju kao i fizičko te da traženje pomoći nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi.
