
Zovem se Zorica. Imam 37 godina, živim u Novom Sadu, i radim kao računovođa u jednoj privatnoj firmi već skoro dve decenije. Moj život je uredan, tačan, strukturiran… kao bilans stanja. Samo što mi u jednoj koloni već godinama fali ono najvažnije — ljubav.
Ovaj oglas ne pišem jer sam očajna. Pišem ga jer sam spremna. Dosta mi je praznih priča, povremenih poruka, i ljudi koji samo dolaze kad im nešto treba. Više ne želim da budem ničiji privremeni plan. Želim da budem nečiji izbor.
Nisam više klinka koja traži bajku. Tražim partnera – stvarnog, stabilnog, prisutnog. Nekog s kim mogu zajedno da ćutim bez neprijatnosti. S kim mogu da podelim i tišinu i smeh. Nekog ko zna da se ljubav ne pokazuje velikim rečima, nego malim svakodnevnim delima.
Imam iza sebe jedan brak koji se nije završio onako kako sam želela. Ne krivim nikoga – ni njega, ni sebe. Jednostavno, ljudi se ponekad izgube. I ako me nešto naučilo sve to, to je da nema ništa dragocenije od čoveka koji zna da ostane kada je najteže.
Moj sin ima 17 godine i živi u Beču. Uspešan je i dobar mladić, ali svoj put gradi daleko od mene. I ja to poštujem. Moj posao mi donosi sigurnost, imam svoj stan, svoje rituale, svoje prijatelje. Ipak, nikakva stabilnost ne može zameniti onaj osećaj kad znaš da neko misli na tebe pre nego što legne da spava.
Volim jednostavne stvari: jutarnju kafu uz tihu muziku, šetnje po Keju, knjige koje mirišu na novo i nedeljni ručak kad se cela kuća ispuni mirisom začina. Nisam tip žene koja visi po kafićima, ne izlazim vikendom do zore, i ne tražim “sponzora”. Sve što želim je neko s kim mogu deliti stvarni život. I sve što nudim je – ja, takva kakva jesam. Bez maski, bez šminke u 6 ujutro, bez lažnog smeha.
Tražim muškarca između 45 i 60 godina. Ne moraš biti maneken, niti milioner. Samo budi čovek. Budi onaj koji zna da sluša, da ne beži kad naiđe teškoća, koji zna da tišina ponekad kaže više od reči. Neko ko ne traži devojku iz snova, već ženu koja zna da voli – stvarno, duboko i tiho.
Ako si prošao kroz svoje padove i ustao, ako znaš koliko vredi jedno “tu sam”, ako ti nije problem da podeliš i krevet i misli – možda se tražimo.
Ne želim dopisivanje mesecima. Ako kliknemo – želim da se vidimo. Da sednemo, popijemo kafu, pričamo. Bez pritiska, bez očekivanja. Samo dvoje ljudi koji su dovoljno odrasli da znaju šta hoće.
Možda misliš da je kasno. Nije. Ljubav ne poznaje satnicu. Samo hrabrost.
A ja sam danas skupila svu svoju i napisala ovo.
Zato – ako si još uvek čovek koji veruje da se prave stvari ne traže na brzaka, nego prepoznaju – javi se.
Ne nudim savršenstvo. Nudim stvarnost. I možda… baš to je ono što ti fali.
Ponekad me pitaju zašto uopšte verujem da je moguće pronaći pravu osobu ovim putem. Istina je – i ja sam nekada sumnjala. Toliko priča o razočaranjima, prevarama, praznim obećanjima… sve to ume da umori. Ali naučila sam da nisu svi isti. Postoje ljudi koji znaju da drže reč, koji ne beže od iskrenog razgovora, koji umeju da poštuju tuđe vreme i emocije. Samo ih je malo teže pronaći, jer u moru površnosti – oni ne viču najglasnije. Oni stoje po strani, tihi, čekajući da ih neko primeti.
Moj život nije savršen, i ne želim da ga predstavljam takvim. Imam svoje dobre i loše dane. Znam biti tvrdoglava, previše iskrena, ponekad zatvorena kad me nešto boli. Ali isto tako znam pružiti podršku, stati uz nekog i kad svi drugi okrenu leđa, i trudim se da nikada ne zaboravim sitnice koje drugima znače. Mislim da ljubav ne čine samo velika dela, već sitni trenuci koji se ni ne planiraju – pogled, dodir, šoljica kafe spremljena bez pitanja, poruka “da li si dobro” poslana bez razloga.
Ne verujem u igre i taktike. Ako nekoga želiš, pokažeš mu. Ako ti je stalo, kažeš mu. Ako te nešto boli, razgovaraš o tome. Previše je vremena izgubljeno na nagađanja i “možda sutra”. A mi, ljudi u godinama, znamo da to sutra nikome nije zagarantovano. Zato biram da živim sada, da volim sada, da se trudim sada.
Volela bih da upoznam nekoga ko je spreman da podeli i mir i buru. Jer život nije uvek lagan. Biće dana kada ćemo se samo smejati do suza, i biće dana kada će ti trebati tišina i oslonac. Želim da u oba ta dana imam istu osobu pored sebe. Da znam da ne moram da objašnjavam sve što osećam, jer će me razumeti i bez mnogo reči.
Možda zvučim staromodno, ali verujem da su poverenje i poštovanje temelji svega. Možeš voleti nekoga ludo, ali ako mu ne veruješ – sve pada u vodu. Možeš ga obasipati pažnjom, ali ako ga ne poštuješ – ljubav se polako gasi. Zato želim vezu koja se gradi na zdravim osnovama. Bez pretvaranja, bez skrivanja, bez “igara”.
Znam da i ja imam šta da dam. Osim topline i odanosti, donosim i mir. Nisam neko ko pravi drame bez razloga, ko traži konstantnu pažnju, niti neko ko broji tvoje greške. Verujem da svako nosi svoje rane i da ne postoji čovek bez mana. Neću ti obećati da će sa mnom svaki dan biti savršen, ali obećavam da ću se truditi da svaki bude iskren.
Ako voliš prirodu, možda ćemo zajedno šetati Fruškom Gorom. Ako voliš muziku, možda ćemo pronaći omiljenu pesmu koja će nas podsećati na prvi susret. Ako voliš mirna jutra, možda ćemo ih deliti bez ijedne izgovorene reči – i to će biti dovoljno. Ne tražim da se potpuno uklopimo u svemu, jer verujem da razlike čine odnos zanimljivijim. Važno mi je samo da imamo isti pravac, čak i ako hodamo različitim koracima.
Ovaj oglas možda neće privući stotine poruka. I to mi je u redu. Ne tražim kvantitet, već kvalitet. Ako se pronađe samo jedan čovek koji će pročitati ovo i osetiti da pišem upravo njemu – biće vredno truda.
Kažu da ljubav dolazi kada je najmanje očekuješ. Ja je danas ne očekujem – ja je pozivam. Svesno, hrabro, otvoreno. I znam da ako postoji neko ko čita ove redove sa osmehom, možda upravo sada krećemo na put koji nismo ni znali da nam nedostaje.
Ako si ti taj čovek – ne razmišljaj predugo. Život ne voli odlaganja. A ja verujem da su najlepše priče one koje počnu jednostavno: “Zdravo, ja sam…”
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD