
Nikada nisam bila od onih devojaka koje sanjaju princeve na belom konju. Živela sam realno – radila, pomagala kod kuće, maštala o malim stvarima. Ipak, u dubini duše, želela sam ljubav. Ne onu sa filmova, već onu pravu – gde postoji poštovanje, razumevanje i sigurnost. Ipak, u mom malom mestu u Srbiji, sve je bilo već viđeno. I ljudi, i priče, i razočaranja.
Imala sam 28 godina kad sam, sasvim slučajno, napravila profil na sajtu Top Info. Nisam očekivala ništa – ni bajku, ni sudbinu. Htela sam da probam nešto novo, da proširim vidike. Da možda upoznam nekog ko gleda dublje od profila i slika.
Nakon par dana stigla mi je poruka – Markus, 34 godine, iz Graca, Austrija. Delovao je jednostavno, normalno. Nije slao glupe komplimente, nije bio napadan. Pisao je pažljivo, toplo, iskreno. Prvo sam bila oprezna – kao i svaka devojka kojoj je muka od praznih obećanja. Ali bilo je nešto u načinu na koji je pitao: “Kako ti stvarno prolazi dan?”.
Razgovarali smo svakog dana. O svemu. O životu, porodici, strahovima, planovima. Video pozivi su zamenili poruke, a onda je rekao da želi da dođe. I došao je. Upoznao moje roditelje, moje prijatelje. Nije se bojao ni jezika ni mentaliteta – samo me je gledao kao da sam cela njegova budućnost.
Posle tri meseca, ja sam otišla kod njega u Austriju. Prvi put avion, prvi put toliko daleko – ali osećala sam mir, jer sam znala da idem tamo gde pripadam. Godinu dana kasnije, venčali smo se. Skromno, ali iskreno. Sad imamo naš mali stan u Gracu, zajedno kuvamo, planiramo budućnost… možda uskoro i bebu.
Znam da zvuči kao kliše, ali ako nisam ja – onda ne znam ko jeste dokaz da ljubav ne poznaje granice. Samo trebaš biti hrabra. Odbaciti predrasude. Otvoriti srce.
Ako si devojka koja se pita da li da pokuša – pokušaj. Ako ne ide, ideš dalje. Ali ako ide – kao kod mene – život ti se može okrenuti za 180 stepeni… u pravom smeru.
Ja sam Milena. Imam 28 godina. I preko jednog sajta – pronašla sam život kakav ni u snovima nisam imala hrabrosti da tražim.