
Zovem se Ana, imam 50 godina i dolazim iz Splita. Visoka sam 165 cm, imam 63 kg, plavu kosu i vedar osmeh. Po struci sam ekonomistkinja, ali trenutno sam u penziji i posvećujem se sebi i svom unutrašnjem miru. Volim duge šetnje uz more, jutarnju kafu u tišini i toplinu ljudskog glasa.
Volim slušati klapu, Gibbonija i stare pesme Doris Dragović. Uživam u filmovima koji bude emocije – “Legenda o jeseni”, “Dnevnik jedne strasti” i “Miris žene” su mi među omiljenima.
Nekad sednem na klupu kraj mora i posmatram zalazak sunca, razmišljajući koliko je život dragocen kada ga imaš s kim podeliti. Imam odraslog sina koji živi u inostranstvu, i dok sam ponosna na njega, često osetim prazninu u kući. Nije to tuga, već tišina koju bih volela da neko ispuni.
U životu sam prošla mnogo toga – i radosti i tuge. Sada tražim mir, razumevanje i partnera sa kojim bih mogla da se nasmejem, prošetamo uz more ili jednostavno ćutimo i budemo zajedno. Neko kome neću morati da objašnjavam zašto sam nekad tiha, a nekad vesela.
Tražim gospodina od 50 do 65 godina, nekoga ko je stao na ludi kamen, pa se sada želi skrasiti kraj žene koja zna da voli. Volim pažnju, ali još više cenim razgovor, šalu, i toplinu pogleda. Ako si umoran od samoće kao i ja, možda je ovo znak da se spojimo.
Volim da pripremim domaću hranu, da okitimo zajedno jelku u decembru, da se zagrlimo dok napolju veje sneg. Verujem da su najlepši trenuci oni jednostavni, ali puni srca. Piši mi. Život je kratak, a zagrljaj pravi može da traje zauvek. Možda je vreme da otvorimo novo poglavlje – zajedno.
Piši mi ako voliš more, tišinu, ali i smeh do suza. Nisam žena koja trči za avanturama, ali nisam ni neko ko se povlači u senku. Verujem da prava ljubav nema rok trajanja, samo hrabrost da se ponovo rodi, čak i u zrelijim godinama.
Volim da kuvam – ne iz dužnosti, već iz ljubavi. Moja kuhinja miriše na začine Dalmacije, na bosiljak, ruzmarin i maslinovo ulje. Uživam u malim ritualima – jutarnji toast s marmeladom, čaša vina uz večeru, šetnja po pijaci subotom. Još uvek ponekad obujem visoke potpetice, ali podjednako volim papuče i miris lavande u posteljini.
U meni još ima strasti, iako nije ona mladalačka, nestrpljiva, već nežna, tiha i dublja. Tražim muškarca koji zna da u tišini pročita emociju, koji će primetiti kada mi zatreba ruka ili pogled. Ne treba mi mnogo – samo neko kome mogu da ispričam dan, ko će me zagrliti dok zajedno gledamo neki stari film na TV-u.
Ako voliš razgovore uz vino, ako znaš da ceniš vernost, ako ti više prija mirno veče kod kuće nego galama kafane – možda smo stvoreni jedno za drugo. Želim da starimo zajedno, ali i da se smejemo, da planiramo putovanja, makar i samo do obližnjeg sela. Ako se prepoznaš, javi se. Možda je upravo ova poruka ono što si čekao.