Jana, 43, Njemačka: „Nisam izgubila vjeru u ljubav, samo više ne želim trošiti vrijeme na pogrešne ljude“
Zovem se Jana, imam 43 godine i već neko vrijeme živim i radim u Njemačkoj. Iako sam ovdje izgradila svoj život i navikla na svakodnevicu, postoji jedna stvar koju novac, posao i sigurnost ne mogu zamijeniti – osoba sa kojom mogu podijeliti sve ono što život nosi.
Dugo sam razmišljala da li da se uopšte odlučim na ovakav način upoznavanja. Nekada sam vjerovala da se prave osobe jednostavno sretnu u pravom trenutku, ali godine su me naučile da ponekad moramo sami napraviti prvi korak.
Ne tražim savršenog muškarca. Savršenstvo me nikada nije ni zanimalo. Mnogo mi je važnije da je čovjek iskren, normalan, pažljiv i da zna šta želi od života. Volim muškarce koji mogu otvoreno razgovarati i koji ne bježe kada naiđe neki problem.
Život u Njemačkoj mi je donio mnogo iskustva. Nije uvijek jednostavno početi iznova, naviknuti se na novu sredinu, posao i drugačiji način života. Upravo zbog toga danas još više cijenim ljude koji su iskreni i koji znaju koliko vrijede porodica, prijateljstvo i međusobno poštovanje.
Volim mirne večeri, šetnje, putovanja i spontana druženja. Ne treba mi luksuz da bih bila zadovoljna. Nekada mi je dovoljno dobro društvo, kafa, razgovor koji traje satima i osjećaj da pored sebe imam osobu kojoj mogu vjerovati.
Voljela bih upoznati muškarca koji nije zainteresovan samo za kratko dopisivanje. Ako se između nas razvije simpatija, željela bih da postoji mogućnost da se upoznamo i uživo. Smatram da nijedna poruka ne može zamijeniti pravi razgovor licem u lice.
Godine mi nisu razlog da odustanem od ljubavi. Naprotiv, sada mnogo bolje znam šta želim. Ne tražim nekoga da mi promijeni život, već nekoga sa kim bih mogla svoj život učiniti još ljepšim.
Možda si baš ti osoba koju bih voljela upoznati. Ako vjeruješ da lijepa veza može početi jednostavnom porukom, slobodno mi se javi.
Ne znam šta nas može čekati iza prvog razgovora, ali znam da se neke prilike ne smiju propustiti samo zato što se plašimo napraviti prvi korak.
Kada čovjek pređe četrdesete, počne drugačije gledati na mnoge stvari. Ranije možda više razmišljamo o tome šta će drugi reći, da li je sve dovoljno savršeno i da li će se neka veza uklopiti u ono što smo zamislili. Vremenom shvatimo da je najvažnije da pored sebe imamo osobu uz koju možemo biti ono što jesmo.
Upravo zato danas ne želim komplikovati stvari. Želim upoznati muškarca sa kojim mogu normalno razgovarati, šaliti se, planirati zajedničke trenutke i osjećati se opušteno. Ne očekujem da se sve dogodi odmah. Naprotiv, mislim da je mnogo ljepše kada se odnos razvija postepeno.
Volim kada razgovor ne mora biti unaprijed pripremljen. Kada se dvoje ljudi upoznaju i jednostavno počnu pričati o svemu. O poslu, porodici, putovanjima, planovima, nekim smiješnim situacijama iz svakodnevnog života. Iz takvih razgovora često se najbolje vidi kakva je osoba sa druge strane.
Život u Njemačkoj me je naučio da budem samostalna i odgovorna. Morala sam mnogo toga sama riješiti i naviknuti se na situacije koje nisu uvijek bile jednostavne. Danas zbog toga cijenim stabilnost, ali isto tako znam da samostalnost ne znači da čovjek ne treba bliskost.
Naprotiv, mislim da je lijepo imati nekoga kome možeš poslati poruku kada ti se dogodi nešto lijepo. Nekoga kome možeš reći da si imala težak dan, a da ne moraš mnogo objašnjavati. Nekoga ko će znati kada treba nešto reći, a kada je dovoljno samo biti tu.
Voljela bih da sa partnerom mogu stvarati uspomene koje nisu vezane za novac ili luksuz. Vikend negdje u prirodi, putovanje koje dugo planiramo, večera koju zajedno spremamo ili obična nedjeljna kafa mogu biti mnogo vrijedniji od skupih stvari.
Također mi je važno da muškarac ima svoj život, svoje interese i prijatelje. Ne želim odnos u kojem jedno drugome predstavljamo cijeli svijet u smislu da izgubimo vlastitu slobodu. Mislim da je zdrava veza upravo ona u kojoj dvoje ljudi imaju svoje živote, ali žele da ih dijele.
Ako si iz Njemačke, Austrije, Švicarske ili neke druge zemlje, to mi nije problem. U današnje vrijeme kilometri nisu nepremostiva prepreka ako postoji iskrena želja da se dvoje ljudi upozna. Važnije mi je kakav si čovjek nego gdje trenutno živiš.
Ne tražim nekoga ko će mi obećavati kule i gradove. Više volim jednostavne i iskrene riječi koje imaju pokriće u djelima. Ako kažeš da ćeš se javiti, javi se. Ako nešto obećaš, potrudi se da to ispuniš. Takve sitnice meni mnogo znače.
Naravno, očekujem isto i od sebe. Ne želim nekome nuditi nešto što nisam spremna i sama pružiti. Ako upoznam muškarca koji mi se dopadne, želim mu pokazati da može računati na mene i da razgovor sa mnom može biti otvoren i bez nepotrebnih igrica.
Možda ovaj oglas neće pročitati osoba koju očekujem. Možda će se sve završiti samo jednim razgovorom. Ali možda će se desiti upravo suprotno. Možda će jedna obična poruka biti početak poznanstva koje će oboma promijeniti svakodnevicu.
Zato sam odlučila pokušati. Ne zato što ne mogu sama, nego zato što želim nekoga sa kim bih mogla dijeliti ono lijepo što sam do sada stvarala sama.
Ako si iskren, ozbiljan, komunikativan i spreman upoznati ženu koja zna šta želi, možda vrijedi da se upoznamo.
Ponekad život ne pošalje osobu onda kada je očekujemo. Nekada se pojavi potpuno neočekivano, kroz jednu poruku, jedan razgovor ili sasvim slučajan susret.
Možda će upravo ovaj put jedan takav slučaj biti dovoljan.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
About the Author
