
Moje ime je Lejla, imam 29 godina i dolazim iz Sarajeva. Radim kao grafički dizajner i živim sama u stanu koji sam sama uredila, pun cveća, boja i mirisa. Visoka sam 170 cm, imam 58 kg, dugu crnu kosu i svetlu put. Moji prijatelji kažu da izgledam nežno, ali u meni živi lavica kad je ljubav u pitanju.
Volim umetnost, poeziju i muziku koja dotiče srce. Slobodno vreme provodim crtajući, šetajući gradom, obilazeći galerije. Najviše volim da slušam Damira Imamovića, ZAZ, i Norah Jones. Filmovi koje obožavam su “Amélie”, “Život je lep”, i domaći “Grbavica”.
Moj svet je ispunjen bojama, emocijama i kreativnošću. Volim tihe večeri uz vino i dobru knjigu, ali i spontane šetnje po kiši. Prijatelji kažu da sam romantična duša, ponekad previše idealistična, ali ja verujem da iskrena ljubav još uvek postoji.
U svakom muškarcu tražim pogled koji ne gleda telo, već dušu. Verujem u razgovore koji traju do zore, u sitne pažnje, u deljenje sveta koji smo sami stvorili. Ne želim vezu iz interesa, već partnerstvo u kom ćemo rasti zajedno.
Tražim muškarca od 30 do 40 godina, kreativnog, otvorenog, nežnog ali jakog, koji ume da vodi razgovor, da deli tišinu, da razume umetničku dušu. Neko ko želi da voli iskreno, bez igre, bez maski. Ako si takav, čekam tvoj glas. Možda zajedno možemo stvoriti nešto posebno – ljubav u bojama.
Ako voliš umetnost, ako te inspirišu knjige, ako možeš da zaspiš uz šapat gitare i probudiš se uz miris kafe i cveća, možda smo već na istom talasu. Moje ruke čekaju nekoga ko neće da ih pusti. Ako si to ti – ne boj se. Piši mi.
Ponekad mi kažu da živim u svom svetu, i možda je to tačno – ali u tom svetu ima mesta za dvoje. Mesta gde se razgovori ne vode samo rečima, već pogledima, tišinom, osmesima. Znam da prava ljubav nije bajka, ali verujem da dvoje mogu stvoriti svoju realnost, lepšu od svake priče, ako se razumeju i ako žele isto.
Nisam tip žene koja se uklapa u klišee – ne zanimaju me skupi pokloni ni status, već ono što se ne može kupiti: pažnja, poštovanje, toplina. Sanjam o partneru sa kojim ću deliti i najobičnije trenutke – zajedničko kuvanje, gledanje starih filmova, izležavanje nedeljom uz muziku. Verujem da su to pravi biseri svakodnevice.
Volim prirodu – posebno planine oko Sarajeva, Trebević i Bjelašnicu, gde često odlazim da se nadišem vazduha i saberem misli. Sanjam da nekad sa voljenim čovekom odem na vikend bez mobilnih telefona, samo mi i tišina prirode. Da šetamo, razgovaramo i uživamo jedno u drugom.
Ne treba mi neko da me “spasi”, već neko sa kim ću zajedno graditi život – u obostranom poštovanju i podršci. Ako si prošao kroz nešto u životu i znaš šta znači boriti se, a ipak nisi izgubio veru u ljubav – možda si baš ti taj koga čekam. Ako si nežan, duhovit, emotivan, ako umeš da voliš umetničku dušu, a da je ne gušiš, već neguješ – piši mi.
Možda baš tvoja poruka otvori novo poglavlje mog života.