Majstor joj popravljao krov, a onda je stigla poruka koja ju je potpuno šokirala: „Nije trebalo to da kaže“
Kada je Dejzi Me Spejn pozvala majstora da popravi problem na krovu njene kuće, očekivala je sasvim običnu uslugu. Nije ni pomislila da će nekoliko sati kasnije dobiti poruku zbog koje će se osjećati poniženo i povrijeđeno.
Majstora je pronašla preko aplikacije koja povezuje korisnike sa ljudima koji nude različite usluge. Dogovorili su se oko posla, a kada je muškarac stigao, Dejzi ga je sačekala na ulazu i pokazala mu dio krova koji je trebalo popraviti.
Kako sama kaže, nije ulazio u kuću niti je između njih bilo bilo kakvog posebnog razgovora. Nosila je opuštenu odjeću i kosu je vezala, što joj je u tom trenutku bilo potpuno nevažno. Bilo je vrijeme pandemije i ograničenja, pa joj izgled tog dana nije bio ni na kraj pameti.
Majstor je završio posao i otišao, a Dejzi je vjerovala da je time njihova komunikacija završena.
Međutim, ubrzo se dogodilo nešto što nije očekivala.
Od majstora je dobila glasovnu poruku koja je trajala nekoliko minuta. U njoj nije bilo riječi o obavljenom poslu niti o krovu, već o njenom izgledu i načinu na koji je izgledala kada ju je tog dana vidio.
Prema njenim riječima, muškarac je ranije vidio njenu fotografiju na aplikaciji preko koje ga je kontaktirala. U poruci je napravio poređenje između njenog tadašnjeg izgleda i fotografije koju je tamo pronašao, što je Dejzi veoma teško palo.
Posebno ju je pogodilo to što je čovjek bio znatno stariji od nje i što je do tada imala potpuno drugačiji utisak o njemu.
„Mislila sam da je pristojan čovjek i nisam očekivala da će komentarisati moj izgled“, objasnila je Dejzi.
Situacija je postala još neprijatnija zbog načina na koji je glasovna poruka nastala. Majstor ju je navodno kontaktirao kako bi provjerio da li je dobio pravi broj telefona, ali nije prekinuo poziv. Dejzi je tako čula dio njegovog razgovora i komentara koji očigledno nisu bili namijenjeni njoj.
Za nju to nije bio samo neprijatan trenutak. Komentari su ozbiljno uticali na njeno samopouzdanje.
Dejzi je objasnila da se već suočava sa zdravstvenim problemima koji joj otežavaju kretanje, zbog čega joj je fizička aktivnost ograničena. Kao i mnogi drugi ljudi tokom perioda izolacije i zatvaranja, primijetila je promjene na svom tijelu.
Zbog toga su joj komentari o izgledu bili još teži.
Pored toga, rekla je da ima autizam i da joj komunikacija sa ljudima ponekad predstavlja problem. Zbog toga joj je neprijatne situacije često teško odmah riješiti, pa se u mnogim stvarima oslanja na supruga.
Ipak, ovog puta odlučila je da ne prećuti ono što se dogodilo.
Poslala je majstoru poruku u kojoj mu je mirno objasnila da smatra njegovo ponašanje neprikladnim i neprofesionalnim. Nije željela svađu, ali je željela da shvati da njegove riječi nisu bile bezazlene.
Njegova reakcija bila je drugačija od onoga što je možda očekivala.
Muškarac joj se izvinio i rekao da se zbog svega osjeća veoma loše i postiđeno.
Ipak, izvinjenje nije odmah izbrisalo posljedice koje su njegovi komentari ostavili na Dejzi.
Priznala je da je nekoliko dana razmišljala o tome šta joj je rekao i da je zbog svega počela preispitivati vlastiti izgled. U jednom trenutku imala je osjećaj da mora potpuno promijeniti sebe kako bi ponovo stekla samopouzdanje.
Ali nakon nekoliko dana počela je drugačije gledati na cijelu situaciju.
Shvatila je da tuđe mišljenje, posebno mišljenje osobe koja je poznaje samo nekoliko minuta, ne bi trebalo određivati kako će ona gledati na sebe.
Umjesto da dozvoli da je jedna nepromišljena poruka definiše, odlučila je da se podsjeti na vlastitu vrijednost.
Njena priča otvorila je i šire pitanje o tome koliko ljudi olako komentarišu tuđi izgled, a da uopšte ne razmišljaju kakav uticaj njihove riječi mogu imati.
Nije problem u tome što svako ima svoje mišljenje. Problem nastaje kada neko osjeti potrebu da svoje mišljenje o tuđem izgledu izgovori naglas, posebno kada za to ne postoji nikakav razlog.
Dejzi je iz svega izvukla važnu pouku.
Ne možemo kontrolisati šta će drugi ljudi misliti o nama, ali možemo odlučiti koliko ćemo njihovim mišljenjima dozvoliti da utiču na naš život.
Njeno iskustvo je zato podsjetnik da samopouzdanje ne bi trebalo zavisiti od tuđeg odobravanja. Svi se mijenjamo, starimo, dobijamo ili gubimo kilograme i prolazimo kroz različite životne faze.
To ne mijenja našu vrijednost kao osobe.
A ponekad je upravo nakon neprijatnog iskustva najvažnije ponovo stati pred ogledalo i shvatiti da ne moramo postati drugačiji samo zato što se nekome ne dopada način na koji izgledamo.
Izvor: Espreso.co.rs
About the Author
