MILICA 37 BANJA LUKA – “Ona koja je izgubila vjeru u ljubav, ali jos uvijek sanja da postoji neko njen”

ponekad u tisini veceri kada svjetla u gradu utihnu a vjetar samo lagano dodiruje prozore uhvatim sebe kako razmisljam o svemu sto sam prosla o svim osmjesima koji su nestali i rijecima koje su se izgubile negdje u zraku nisam djevojcica vise ali nisam ni zena koja se predala zivot me naucio da ne ocekujem previse ali da uvijek vjerujem da negdje postoji neko kome ce moj osmijeh znaciti vise nego sto rijeci mogu reci imam trideset sedam godina zivim u banja luci i u meni jos gori ona tanka iskra koja vjeruje u ljubav onu pravu ne onu koja traje dok traje strast nego onu koja ostane i kada ti dani postanu tisi i kada vrijeme pocne uzimati svoje

nikada nisam trazila savrsenstvo jer sam naucila da savrseni ljudi ne postoje ali vjerujem u dobrotu u postenje u miran pogled u ruke koje ne obecavaju sve ali drze cvrsto kada je potrebno ne trazim bogatstvo ni luksuz ne trazim bajku samo nekoga sa kim cu popiti kafu ujutro i s kim cu moci cutati bez nelagode nekoga kome necu morati objasnjavati zasto volim setati po kisi ili zasto ponekad samo gledam u nebo i cutim mozda zvuci obicno ali to je ono sto mi nedostaje jednostavnost mir i iskrenost

u zivotu sam bila povrijedjena vise puta dovoljno da naucim koliko rijeci mogu biti hladne i koliko lazi mogu biti presvucene u lijepa obecanja ali nisam izgubila vjeru jer svaka rana je samo podsjetnik da jos uvijek mogu da osjecam a ako jos mogu da osjecam to znaci da jos uvijek imam srce spremno da voli ne trazim savrsenog muskarca trazim covjeka koji zna da voli onog koji zna slusati i ne bjezi kada postane tesko zelim onog koji se smije iz dubine duse i koji se ne boji pokazati slabost jer slabost nije mana vec dokaz da si covjek

moji prijatelji kazu da sam tiha ali odana da imam snagu da nastavim i kada svi drugi odustanu ali ono sto oni ne znaju jeste da sam umorna od jakosti i da ponekad pozelim samo rame na koje mogu spustiti glavu volim prirodu volim more i volim nocna svjetla koja se prelijevaju po vodi volim jednostavne stvari koje se ne mogu kupiti vjerujem da ljubav nije instant stvar da se ne desava preko noci nego da se gradi dan po dan pogled po pogled i da se u njoj ostaje kada svi drugi odustanu

ako negdje tamo postoji neko ko jos vjeruje da ljubav ima smisla i da godine ne znace kraj vec novi pocetak onda mozda citas bas ovo da li vjerujes da jos uvijek ima ljudi koji zele istinu bez maski i igre ako jesi taj onda mozda upravo sada sudbina pokusava spojiti dvoje koji su prezivjeli mnogo ali jos uvijek zele voljeti mozda nisam savrsena ali sam iskrena i znam da jos uvijek imam ljubavi u sebi za onog ko ce znati da je primi i cuva

ponekad se pitam da li su ljudi zaboravili kako izgleda prava bliskost jer danas svi trce svi jure i svi zaboravljaju da ljubav nije poruka koju posaljes na brzinu nego trenutak koji gradis danima ljubav nije slika na mrezi niti dokazivanje drugima ljubav je kad dvoje ljudi sjede u tisini i osjecaju mir kad pogled govori vise od hiljadu rijeci kad nema potrebe za glumom ni maskom kada mozes biti ono sto jesi i znas da je to dovoljno

nekada mislim da su pravi ljudi postali rijetki ali onda sretnem nekog nasmijanog u prolazu i shvatim da nada jos postoji jer jos uvijek ima onih koji vjeruju u dobrotu jos ima onih koji zele zagrljaj bez interesa i poljubac bez racuna mozda nas zivot testira mozda nas razdvaja i tjera da se izgubimo kako bismo naucili cijeniti ono sto je stvarno vrijedno jer prava ljubav ne dolazi kada smo spremni ona dolazi kada prestanemo traziti

zivot me naucio da ne trcim da pustim da stvari same pronadju svoj put jer sto je sudjeno uvijek nadje nacin da se dogodi zato i pisem ove rijeci ne zato sto trazim bilo koga nego onog jedinog koji ce razumjeti smisao ovih redova jer ako si i ti neko ko zna da je najljepsi osjecaj biti neciji mir onda mozda nismo slucajno ovdje mozda ovo nije oglas nego pocetak necije price mozda bas tvoje i moje

vrijeme prolazi ali ja jos uvijek vjerujem da ljubav nije prolazna da nije izgubljena i da se ne mjeri rijecima nego djelima i prisustvom vjerujem da postoji neko kome ce biti vazno kako se osjecam neko ko ce znati da procita tugu iz pogleda i nece pobjeci vjerujem da jos ima muskaraca koji zele da vole istinski da se bore za ono sto vrijedi jer ljubav nije borba izmedju dvoje ljudi nego borba dvoje ljudi protiv svega sto ih moze rastaviti

ako si dosao do ovih redova mozda vec znas da ne pisem ovo iz dosade vec iz iskrenosti jer znam da jos uvijek postoje ljudi koji osjecaju isto i koji zele ono sto zivot danas rijetko daje mirnost toplinu i stvarnu povezanost mozda bas ti koji citas imas iste misli i iste zelje mozda i ti zelis nekoga kome ces vjerovati i s kim ces dijeliti svakodnevne male stvari jer upravo te male stvari cine najvecu srecu

ukoliko zelite dodajte me na profil ispod