
Zovem se Snežana, imam 46 godina i živim u Subotici. Možda moje godine nekome zvuče kao “kraj igre”, ali ja sam tek sada naučila kako da volim sebe – i spremna sam da zavolim nekog drugog.
Imam dvoje odrasle dece koji su već na svom putu, pa sada tražim saputnika za drugo poglavlje života. Ne tražim avanture – prošla sam to. Ne tražim spasitelja – spasila sam sebe. Želim partnera. Prijatelja. Muškarca sa kojim mogu da ćutim, da se smejem, da planiram vikende i kuvam kafu bez reči.
Volim prirodu, šetnje, stari rok, duge razgovore. Ako ti nije strano da pričamo satima o smislu života ili da zajedno gledamo zalazak sunca u tišini – već si na pola puta do mog srca.
Moj idealan muškarac ima između 45 i 55 godina, zna da je ljubav proces, a ne emocija koja dođe i prođe. Ako si razveden, udovac ili jednostavno sam, a duša ti još nije zaspala – hajde da probamo. Život je prekratak za čekanje.
Mnogi misle da žene u mojim godinama samo žele da “prežive” ostatak života. Ja želim da živim – punim plućima. I da volim. Onako kako sam možda tek sad naučila. Ne tražim uzbuđenje kao u mladosti, već mir i sigurnost koji dolaze s godinama i mudrošću.
Naučila sam da poštujem tišinu, da cenim ljude koji ostanu i kad nema razloga da ostanu osim ljubavi. Želim muškarca koji zna da žena ne traži da bude spasena, već voljena i prihvaćena. Ako si razveden, prošao svoje bitke, i ne glumi jakog kad ti se plače – onda znaš tačno o čemu govorim.
Nisam više klinka koja juri leptiriće. Ja sad jurim mir. Stabilnost. Pogled pun razumevanja. Nekog s kim ću zajedno zalivati cveće, kuvati supu u nedelju, i planirati putovanja bez stresa. Nekog s kim će tišina biti udobnija od najlepših reči.
Ako si još uvek živ u duši, ako si emotivno dostupan i želiš partnerku koja zna šta hoće – piši mi. Možda se nismo ranije sreli jer nismo bili spremni. A sada možda jesmo. I ne, ne verujem u slučajnosti.