
Iskrena potraga za onim što se više ne nalazi na svakom ćošku
Zovem se Milica, imam 42 godine i živim u Novom Sadu. Ako čitaš ovo – verovatno si kao i ja. Nisi više dete, nisi više lakoveran, ali još uvek veruješ da prava ljubav postoji. I znaš šta? U pravu si. Samo je više nećemo naći na brzinu, u klubu, u porukama bez smisla. Ona traži hrabrost – i zrelost.
Zato pišem ovde. Jer sam umorna od blefiranja, od lažnih osmeha i od ljudi koji ne znaju šta žele. Ne tražim sponzora, ni spasitelja, ni rame za kratko. Tražim čoveka koji zna da žena u četrdesetim nije prošlost – već dar. Da iza mog pogleda stoji život, da su moje ruke umorne ali spremne da zagrle i ne puste.
Radim kao preduzetnica – imam svoju malu radnju i borim se svakog dana. Nisam bogata, ali sam svoja. Imam odraslu ćerku koja studira i svoj život, tako da sam emotivno slobodna da pružim sve što jedna žena može – kada je voljena.
Visoka sam 165 cm, tamna kosa, oči boje kestena. Nisam mršavica iz Instagrama, ali sam prava žena – i umem da budem i seksi i nežna. Volim prirodu, selo, ali i bioskop i dobru knjigu. Ne treba mi savršen muškarac, već stvaran. Jedan koji će sesti pored mene i reći: „Gde si do sad bila?“
Ako si između 40 i 55 godina, iskren, stabilan, spreman za pravu vezu – javi mi se. Ako imaš decu, divno – možda nas spoji slična prošlost. Ako si prošao svoje oluje, ali još znaš da voliš – možda sam ja žena koju tražiš.
Ne javljaj se ako nisi spreman za vezu. Ne gubi ni svoje ni moje vreme. Ako ti srce zaigra dok čitaš ovo – onda znaš da treba da napišeš tu prvu poruku.