Uvijek sam ispunjavala svoje bračne dužnosti, u svakom smislu, trudila sam se biti idealna supruga, a sada jako žalim zbog toga…
Upoznali smo se slučajno. Jednom sam otišla kod prijateljice na posao, a tamo je stajao on. Zgodan, lijep, s dokumentima u rukama
Isprva je sve bilo savršeno. Radila sam, i on također, imali smo savršen odnos. Ali s dolaskom djeteta, sve se promijenilo. Otišla sam na porodiljni dopust i više nisam radila. On je radio sam. Za njega je bilo neprihvatljivo da ja, kao žena, imam potrebe, jer sam prije sve to pokrivala svojim novcem.Također nije razumio da dijete ima još više potreba nego žena. Uvijek sam mu fino kuhala. U kući je bila savršena čistoća, njegova odjeća uvijek je bila čista i uredna. Nisam znala što još da radim, jer sam savršeno ispunjavala svoju bračnu dužnost.
Ali on je stalno govorio da sam bezvrijedna, da ništa ne znam, da nisam dostojna obitelji i da cijeli život trebam živjeti s mačkama. Odlučila sam se razvesti kada je podigao ruku na mene. Nije se čak ni ispričao, rekao je da i on želi razvod jer ne želi živjeti s takvom gubitnicom poput mene. Razišli smo se. Dobila sam alimentaciju. Nije se zanimao za sina.
A on se u međuvremenu već drugi put oženio. Jednog dana došao je k meni i molio me da ga primim natrag. Govorio je da je shvatio da sam bila najbolja žena na svijetu. Nisam ga primila i poželjela mu sreću. Dobro ponašanje treba cijeniti na vrijeme, a ne nakon tri godine.
IZVOR (RBSM-RADIO)