Emira, 44 godine, Tuzla. Žena koja se mnogo puta podigla, mnogo puta naučila da bude jaka, ali nikada nije prestala vjerovati u ljubav. Možda sam starija nego ranije, možda više ne razmišljam kao djevojka u dvadesetim, ali jedno se nije promijenilo: i dalje želim odnos koji ima dubinu, toplinu i smisao. Danas, više nego ikada, znam šta želim, ali još važnije – znam šta više nikada ne želim.
Živim u Tuzli, gradu koji ima dušu. Volim njegove mirne ulice, volim miris soli u zraku, volim ljude koji su topli i neposredni. Ali kao i mnogi, shvatila sam da možeš biti okružen ljudima, a da se i dalje osjećaš sam. Ne zato što si slab, nego zato što čovjeku prirodno treba neko njegov. Neko kome vjeruje. Neko kome pripada. Neko ko ga razumije. I upravo zbog toga danas otvaram svoje srce i pišem ovaj oglas.
Ja nisam žena koja će glumiti hladnoću, niti žena koja će prešutjeti ono što je važno. Naučila sam da je otvoren razgovor ključ svega. Naučila sam da emocije nisu slabost, nego dokaz da si živ. I naučila sam da ljubav poslije četrdesete može biti još ljepša nego ona mladalačka – jer sada više ne tražiš iluzije, nego stvarne ljude sa stvarnim vrijednostima.
Tražim muškarca koji je emotivno zreo. Ne nekoga ko je izgubljen u svojim nesigurnostima, ne nekoga ko se plaši obaveze, ne nekoga ko ne zna šta želi. Tražim partnera koji drži do sebe, koji zna razgovarati, koji zna saslušati i koji zna da pravi odnos zahtijeva trud. Ne tražim savršenstvo. Tražim karakter, toplinu i stabilnost.
Mnogi misle da žene mojih godina traže sigurnost, materijalne stvari, status. Ja to ne želim. Nikada nisam gledala šta muškarac ima, nego šta nosi u sebi. Ako imaš empatiju, ako imaš razumijevanje, ako znaš da je poštovanje temelj svega, onda imaš sve što mi je važno. Ne tražim da me spašavaš, ne tražim da me mijenjaš, ne tražim da budeš savršen. Želim samo da budeš svoj čovjek, iskren, normalan i otvoren.
Volim jednostavne stvari. Volim jutarnju kafu bez žurbe. Volim duge razgovore u kojima se dvoje ljudi otvaraju jedno drugome. Volim šetnje po gradu, volim trenutke kada je dovoljno da se pogledamo da bismo se razumjeli. Volim kada muškarac zna da pokaže osjećanja. Ne glumim ništa, ne igram igre, ne krijem srce iza zidova. Ako mi je stalo, pokazat ću. Ako volim, volim iskreno.
U životu sam prošla dovoljno da znam da prava veza ne dolazi iz naglih strasti koje se brzo ugase. Prava veza raste tiho, lagano, pažljivo. Gradi se povjerenjem, strpljenjem i iskrenošću. Zato bih voljela upoznati muškarca koji zna da je najljepše stvari u životu nemoguće požuriti. Neko kome nije problem da bude otvoren, da prizna kada mu je teško, kada je umoran, kada mu treba podrška. Jer i ja želim partnera s kojim mogu dijeliti i lijepe i teške dane.
Naučila sam da su godine samo broj, ali da karakter govori sve. Ako si muškarac koji je spreman za normalan, stabilan i iskren odnos, onda već imamo nešto zajedničko. Ako znaš da ljubav nije nadmetanje, nego partnerstvo. Ako znaš da je žena pored tebe osoba, a ne projekat. Ako znaš da odnos treba čuvati, a ne testirati. Onda i ti tražiš ono što ja tražim.
Ne očekujem grandiozne geste, ne očekujem savršen život. Očekujem samo da se dvoje ljudi poštuju, razumiju i brinu jedno o drugom. Dovoljno je malo da bi nešto postalo veliko. Dovoljno je da neko bude iskren, da se pojavi, da ostane. To je danas, vjerovala ti ili ne, najrjeđe.
Tuzla je grad u kojem se mnoge priče započinju tiho, ali traju dugo. Možda i naša može početi tako – tiho, bez pritiska, bez žurbe. Želim muškarca koji ima hrabrosti da otvori svoje srce, da pruži šansu, da prizna želju za bliskošću. Neko ko ne bježi od osjećanja, nego ih prihvata kao dio života.
Ako misliš da je ljubav poslije četrdesete i dalje moguća – onda već dijelimo isto uvjerenje. Ako vjeruješ da je partnerstvo vrijedno svakog truda – onda imamo još više zajedničkog. A ako u sebi osjećaš toplinu dok čitaš ove riječi – možda bi zapravo trebalo da se javiš.
Možda nismo slučajno na ovoj istoj stranici. Možda je život već pripremio priču koju ne vidimo još, ali osjećamo da postoji.Iako mnogi misle da se s godinama čovjek umori od ljubavi, ja sam naučila da se zapravo umoriš od pogrešnih ljudi, a ne od ljubavi same. Kada upoznaš nekoga ko ti odgovara, kada se energije poklope, kada razgovor teče prirodno, onda sve djeluje jednostavno. I baš zbog toga želim dati sebi još jednu priliku. Ne zato što mi treba neko da popuni prazninu, nego zato što znam da dvoje mogu biti jači, mirniji i sretniji zajedno nego sami.
Nije me strah da priznam da volim toplinu, blizinu, osjećaj da pripadam nekome. Nisam od žena koje se pretvaraju da im niko ne treba. Naravno da mi treba muškarac, ali ne bilo kakav. Treba mi partner koji će znati da žena od 44 godine nije djevojka koja tek upoznaje sebe. Ja znam ko sam, znam šta želim i znam da ljubav može biti najljepša kada je dvoje ljudi dovoljno zrelo da je vrednuje.
Voljela bih upoznati muškarca koji nije umoran od emotivnih razgovora, koji se ne plaši komunikacije, koji ne bježi kada druga strana pokaže ranjivost. Ljudi danas previše glume hladnoću, a hladnoća ne donosi ništa osim tihe usamljenosti. Ja nisam takva. Kada volim, volim punim srcem. I kada nekome pružim svoje vrijeme, svoju pažnju i svoje povjerenje, onda očekujem da to bude uzvraćeno sa poštovanjem.
Tražim muškarca koji zna da su najbitnije stvari u vezi povjerenje, iskrenost i dosljednost. Neko ko se ne pojavljuje samo onda kada mu odgovara. Neko ko zna da je partner osoba kojoj se posvetiš, a ne opcija koju uključiš samo kada se osjetiš usamljeno. Ako si muškarac koji razumije ove stvari, onda bi mogao razumjeti i mene.
U Tuzli volim mirne večeri, volim kada uđem u svoj stan nakon dugog dana i osjećam da sam na svom terenu. Ali koliko god voljela svoj mir, ponekad poželim da taj mir podijelim s nekim. Želim razgovore uz čaj, želim zajedničke planove, želim smijeh koji spontano izleti, želim ruku koja će me držati dok šetamo. Nisu mi potrebne velike stvari. Potrebna mi je osoba.
Naučila sam i da u vezi ne smije biti takmičenja. Ne želim odnos u kojem se računa ko je više dao, ko je manje učinio, ko je prvi popustio. Želim partnerstvo u kojem se obe strane trude jer žele, ne zato što moraju. Želim odnos u kojem se poštuju granice, ali se gradi bliskost. Odnos u kojem briga nije teret nego prirodan dio svakodnevnice.
Možda sam idealista u nekim stvarima, ali znam da idealizam nije slabost. To je nada. A čovjek bez nade ne ide nigdje. I zato vjerujem da postoji neko ko će razumjeti moje riječi. Neko ko će osjetiti da mu ove misli nisu strane. Neko ko je isto tako prošao kroz život, naučio, pa poželio da nađe partnera za zreliju, mirniju ljubav.
Ako si muškarac koji ne traži djevojčicu da je oblikuje, nego ženu koju će poštovati. Ako si neko ko ne bježi kada postane ozbiljno. Ako si umoran od površnih veza koje traju dok im je zgodno, a nestanu kada treba nešto izgraditi. Ako znaš vrijednost emocije, dodira, pogleda, iskrene riječi. Onda možda već osjećaš da bi trebalo da mi se javiš.
Ukoliko želite dodajte me na profil ispod.
