Ja ženomrzac? Pomozite mi da shvatim što osjećam i zašto mi je to nenormalno.
Priča je. Nisam gay, divim se ženama, preferiram malo tamno, visoko, oštro simetrično lice, u osnovi indijski gen. Volim žene koje žive u prirodnom obliku. to ne znači da volim žene s brkovima. To je samo muškarac sa ženskim strojevima. znaš na što mislim.
u svakom slučaju, ovo je moja preferencija kod žena i kako ovo vrijeme prolazi one su postale izuzetno rijetke.
Problem: nekako na kraju sretnem nekoliko njih. Jedna je slikarica, Jedna je kazališna umjetnica, Jedna ima svoj posao, Jedna je ginekolog, To je sve. Poslovna je iznimno bogata poput 50-60 crn neto vrijednosti pa, ostavimo je po strani od privlačnosti, ona je samo fantazija koja nikada ne može biti istinita.
vidite sve te žene, divim se, poštujem i brinem za svaku od njih. Neću reći da ih volim, ali imam privlačnost prema njima. Ali taj osjećaj privlačnosti prestaje čim ih vidim s muškarcem. a moje srce ide “tu ja b\”
smiješno ali je istinito. Ako vidim sliku kazališnog umjetnika na pozornici s drugim muškim glumcem u glumi… sav moj osjećaj ode u kanalizaciju. Vidio sam ginekologa kako veselo razgovara s drugim doktorom ili sam kasnio na posao, osjećam se ljubomorno. Ako vidim slikaricu, ne sviđa mi se njezin krug prijatelja. rich je kao da znam flertovati, ali ne, nema ovakvih osjećaja. Ona je nešto što trebam zaraditi barem 3-4 crn godišnje da bih uopće razmišljao o njoj. automobili, ekstremno brza vožnja, “bože! ona je ŽENA” U svakom slučaju. hehehehe.
🫠”I ona se zna boriti. drži oružje.. hehehehe. ona nije žena ona je SMRT.” ahh… ali.. afsos! Nadam se da smo bili zajedno. ali ne! Da sam je upoznao kad nije bila bogata. život bi bio nevjerojatan.
zaboravimo je i vratimo se u stvarnost.
pa, kad nisam s njima, ja sam kao da, kakva lijepa dama. kad ih se sjetim apsolutno su savršeni i spremni za upotrebu. ali kad ih sretnem, srce mi krene “tu ja behan, tu ja…” svi ti prekrasni osjećaji umiru u sekundi.
To me navodi na pomisao da ne mogu voljeti nekoga stvarno. Vidim mane i moji osjećaji umiru. Ove dame su sjajne, savršeno pristaju kutiji koju sam kreirao za ženu. Ali nema pravog osjećaja ljubavi. Ne mogu reći da ih volim. i ako nastavim vjerojatno će odnos biti loš u budućnosti.
što da radim? Je li to zato što mrzim zaposlene žene? Razumijem da ne bih trebao biti takav, ali to su osjećaji. Ne mogu se prisiliti da volim nekoga. Mislim, samo mi treba djevojka koja je izrazito moralna, a one to i jesu. ali prošlost… Ne sviđa mi se nitko s prošlošću. imali su jednu prošlost u školama. velika averzija. Iako se nikada nisu upoznali, ali tko vjeruje djevojkama. Vidi, znam da ovo zvuči loše, ali tako je. Ja im nisam prva ljubav, to je problem. više od toga.. Znam muškarce. Ove djevojke su okružene njima. Poznajem te dame i vjerujem im. ali ljudi… hah… “Ako diraš moj posjed, rezat ću ti ruku” Ja tako funkcioniram. Imam problema sa zlostavljanjem. mentalno, fizički il bilo što. Ne mogu tražiti od njih da napuste posao, ne mogu promijeniti radno okruženje, ne mogu se boriti protiv muškog mentaliteta. što rezultira da se ne mogu zaljubiti u njih.
Da, koristi se u oba smjera. Tražim obitelj, malo djece, sretnu kuću. hahahaha ali ne mogu ih imati. Vidio sam svijet i kako je mračan. Smijem se prisjećajući se svih onih incidenata na fakultetima kad nestane svjetla. Degradacija ljudskog uma može doseći tako daleko je neizreciva. svejedno… ostavi moju
što da radim.. da ostanem neudata ili da živim, pravim djecu i budem sretna sama? ili jednostavno prestani razmišljati o ovim djevojkama, životu, društvu i budi kao Modi ji. Posvetiti svoj život uzdizanju društva i ljudskog života? predloži mi nešto malo mi je u magli da shvatim zašto sam izgubio osjećaj kad ih vidim u stvarnosti?
About The Author
