Zovem se Ivana, imam 42 godine, i dolazim iz jednog mirnog primorskog mjesta u Dalmaciji. Odrasla sam uz more, uz miris bora i šum valova, i čini mi se da mi je priroda ušla u dušu – volim tišinu, iskrenost, jednostavnost i dubinu. Oduvijek sam bila tiha žena, ona koja najprije sluša, pa onda govori, koja se ne nameće, ali koja ostaje u sjećanju. Možda baš zato danas, kada prvi put objavljujem ovakav oglas, osjećam i dozu treme, ali i nadu.
Nisam se udavala. Imala sam dugih veza, bilo je i planova i snova, ali kako to već biva – neke stvari se ne dogode kad mi želimo, nego kad im je suđeno. Mnoge moje prijateljice su već bake, imaju unuke, a ja sam odlučila da neću pristati na samoću. Još uvijek vjerujem da ljubav nema rok trajanja i da ni jedna godina nije pogrešna godina da nekome pružiš ruku i kažeš: „Ja sam ovdje, iskreno, od srca.“
Radim kao profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi. Volim svoj posao i volim raditi s mladima, jer njihova energija me stalno podsjeća koliko je važno ne zatvoriti srce. Volim knjige, šetnje, more zimi, stare filmove i večere koje se ne završavaju brzo. Ponekad se zapitam kakav je muškarac danas spreman za ozbiljnu vezu, ali onda se sjetim da negdje sigurno postoji netko tko je, poput mene, čekao da upozna baš „onu pravu“. Možda si to ti?
Fizički sam prosječne visine – 168 cm, imam smeđu kosu do ramena, zelenkaste oči i blagu, smirenu crtu lica. Nikada nisam bila tip žene koja juri za mladolikim izgledom, ali njegujem sebe – volim prirodan izgled, koristim laganu šminku, njegujem kožu i kosu, ali najviše njegujem svoj osmijeh. Nosim konfekcijski broj 42, dakle nisam „mršavica“, ali sam ženstvena i puna života. Volim se oblačiti skladno, decentno, ženstveno, a kada sam kod kuće – trenirka i šalica čaja su mi dovoljni da budem sretna.
Ne tražim muškarca iz bajke, ali želim muškarca koji zna što znači riječ “partnerstvo”. Netko kome neće biti problem da zajedno kuhamo ručak, da zajedno šetamo nedjeljom, da planiramo vikend ili da se u tišini gledamo i razumijemo. Ako si emocionalno stabilan, ne bježiš od razgovora, nisi još uvijek „u prošlosti“ i želiš praviti planove za budućnost – ja sam žena koja zna kako da voli. Ne tražim savršenstvo – ni u sebi, ni u tebi – ali tražim poštenje, otvorenost i zrelost.
Ako živiš u Hrvatskoj, to je idealno, ali mogu zamisliti da upoznam i nekoga iz dijaspore. Voljna sam da putujem, da se upoznamo korak po korak, bez pritiska. Ne želim da se dopisujemo vječno – volim iskrenost, konkretan susret, dodir stvarnosti. Ako imaš između 40 i 55 godina, ozbiljan si, emotivno zreo i spreman na vezu koja vodi nečem dubljem, javi mi se. Djeca mi nisu prepreka, i ako ih imaš – poštovat ću to. Ako nemaš – ni to nije problem. Za mene je najvažniji način na koji se odnosimo jedno prema drugome.
Volim prirodu, vikende na selu, vožnju biciklom, odlazak na tržnicu u subotu ujutro i pravljenje kolača. Volim čitati klasike, ali i dobar psihološki roman. Ne izlazim po kafićima često, više volim intimna druženja – prijatelji kod kuće, razgovor uz vino, smijeh bez potrebe da se viče preko muzike. Zamišljam da ti i ja možemo imati takve večeri. Zamišljam da ti kuham nešto što voliš, a ti mene gledaš kao da to niko prije mene nije učinio s tolikom pažnjom.
Znam da svako nosi svoju prošlost i da je važno s poštovanjem pričati o onome što smo prošli. Ne zanima me šta je bilo prije mene – zanima me samo kako ćemo zajedno graditi “poslije”. Možda više nikada nećemo imati 20 godina, ali imamo iskustvo, strpljenje, nježnost i mir – i to je bogatstvo koje mlađi često ne razumiju.
Ako ti se sviđa sve što si pročitao, napiši mi poruku. Neka bude jednostavna – ne moraš biti pjesnik. Dovoljno je da kažeš: „Sviđaš mi se i volio bih te upoznati.“ Možda je upravo to rečenica koja će promijeniti naše živote.
Čekam te. Možda već večeras.
Ivana
