Zovem se Dalila, imam 44 godine i trenutno živim u Rimu, gradu u kojem se tradicija, istorija i svakodnevni život spajaju na najljepši mogući način. Iako me putevi danas vode italijanskim ulicama, moj korijen je i dalje duboko vezan za mjesto gdje sam rođena – Novi Sad. U tom gradu sam napravila svoje prve korake, stekla prva prijateljstva, naučila vrijednost porodice i jednostavnog života, a sve to nosim sa sobom gdje god da idem. Često kažem da u meni žive dva grada: jedan miran, riječni, bački; drugi živahan, mediteranski i sunčan. I istina je – oba su me oblikovala.
Po prirodi sam osoba koja voli stabilnost, mir i red. U meni nema brzopletosti ni površnosti; više volim da stvari radim polako, promišljeno i s mjerom. Od malih nogu voljela sam urednost, organizaciju i osjećaj da sve ima svoje mjesto. Možda zato i danas volim život koji je sređen i bez nepotrebne drame. Neko bi rekao da sam klasična, neko da sam zrela – ja mislim da sam jednostavno žena koja je kroz godine naučila šta je za nju dobro, a šta nije.
Rim mi je dao mnogo – naučio me strpljenju, otvorenosti i ljepoti različitosti. Kada živiš u gradu koji svakoga dana sreće hiljade ljudi iz svih dijelova svijeta, počneš drugačije gledati na život. Postane ti jasno da je svako svojim putem stigao tu gdje jeste. Mene je život doveo ovdje zbog posla, ali i zbog želje da vidim više, da se oprobam u nečem novom i da testiram sebe. Danas, godinama kasnije, mogu reći da sam pronašla ravnotežu između italijanskog načina života i onog koji sam ponijela iz Novog Sada.
Ljudi koji me poznaju reći će da sam topla, smirena i vrlo stabilna žena. Ne volim konflikte, ne volim galamu i ne volim kada se stvari rješavaju na brzinu. Više vjerujem u dogovor, razgovor, razumijevanje i u to da je svaka situacija lakša ako se sagleda iz obje perspektive. Naučila sam da cijenim tišinu isto koliko i dobar razgovor. U tišini se često najviše čuje ono što je važno. Možda je to do godina, a možda do iskustva, ali danas više nego ikada tražim ravnotežu, toplinu i normalnost.
U slobodno vrijeme volim duge šetnje kroz Rim. Ima nešto posebno u osjećaju kada hodaš pored antičkih zidova, prolaziš malim ulicama i misliš o svojim mislima. Volim da završim dan uz dobru knjigu ili neki dokumentarni film. Ne bježim ni od druženja, ali najviše volim društvo ljudi sa kojima mogu da budem prirodna i opuštena – bez pritiska i bez potrebe da se bilo šta glumi. I dalje me raduju male stvari, kao što su miris kafe ujutru, poruka od dragih ljudi ili tiho nedjeljno popodne.
Volim da kuvam i to je navika koju sam ponijela iz djetinjstva. Italijanska kuhinja me je dodatno inspirisala, ali i dalje najviše volim da pripremim jela na kojima sam odrasla. Volim osjećaj doma, osjećaj topline i brige. Smatram da su takvi detalji važni u životu – uče nas strpljenju, ljubavi i nesebičnosti.
Što se tiče mog životnog puta, nisam žurila da pravim velike korake samo zato što se to očekuje. U nekim stvarima sam bila brža, u nekim sporija. Važno je da je moj put bio iskren. Naučila sam da je bolje biti sam neko vrijeme nego biti s nekim ko ti ne odgovara. Naučila sam da se poštovanje ne traži, nego živi. Naučila sam da partner ne treba da bude kopija tebe, već neko ko tvoj život dopunjuje i obogaćuje.
Ne tražim idealnog muškarca. Takvi ne postoje, baš kao što ne postoje idealne žene. Tražim normalnog, stabilnog, emotivno zrelog čovjeka koji zna gdje je u životu, koji poštuje sebe i koji ima dovoljno prostora u svom srcu da primi i nekog drugog. Godine koje preferiram su između 40 i 55 – jer mislim da je to period kada ljudi već znaju šta žele, a šta ne žele.
Voljela bih da upoznam nekoga ko je iskren u namjerama, ko zna da razgovara, ko zna da sasluša i ko ne bježi od obaveza i odgovornosti. Cijenim ljude koji imaju svoj posao, svoje hobije, svoje male rituale. Divim se ljudima koji rade na sebi, koji se trude i koji se ne predaju lako. Ne očekujem savršen život niti savršenu vezu. Očekujem partnerstvo u kojem se poštuju granice, ali se ipak dijeli život.
Ako si čovjek koji je umoran od površnih priča, ako ti je dosta neiskrenosti i brzih upoznavanja bez suštine, možda se možemo razumjeti. Možda tražimo isto – mir, toplinu, stabilnost, podršku i nekoga ko će biti oslonac, a ne teret. Možda i ti želiš odnos koji se gradi polako, s povjerenjem i međusobnim uvažavanjem.
Ne vjerujem u ljubav na prvi pogled, ali vjerujem u prepoznavanje. Vjerujem da ljudi osjete jedni druge mnogo prije nego što se zaista upoznaju. Ako osjećaš da bi mogao da se pronađeš u mojim riječima, onda slobodno piši. Ne obećavam čuda, ali obećavam iskrenost, poštovanje i čist pristup. Ako se dvoje ljudi prepozna u istom trenutku, sve ostalo ide lakše.
Možda se baš u ovom trenutku ukrštaju putevi dvoje ljudi koji traže isto. A možda je ovo samo prvi korak ka nekom lijepom upoznavanju.Kada razmišljam o budućnosti, ne zamišljam velike planove niti savršeno iscrtane scenarije. Više zamišljam osjećaj. Osjećaj da se probudiš pored nekoga ko ti donosi mir. Osjećaj da znaš da imaš na koga da se osloniš. Osjećaj sigurnosti, topline i međusobnog poštovanja. Za mene je to suština svakog pravog odnosa. Ne tražim bajku, samo realnu bliskost, onu koja se osjeća u malim gestovima, u prisutnosti, u pažnji i brizi.
Voljela bih da sretnem nekoga ko razumije da je život kombinacija lijepih trenutaka i teških dana. Nekoga ko neće nestati kada je komplikovano, niti će se povlačiti kad je potrebno malo strpljenja. Svi imamo svoje slabosti, svoje dobre i loše dane, svoje borbe. Zrela ljubav nije bijeg, nego odluka da ostaneš i onda kad nije sve idealno. Tražim čovjeka koji to razumije, jer i sama tako pristupam odnosima.
Cijenim jednostavnost. Ne očekujem da me neko impresionira materijalnim stvarima, putovanjima ili većim gestovima. Najviše volim kad neko zna da sluša, kad zna da pita kako sam i stvarno čeka odgovor, kad se sjeti sitnice koje sam spomenula usput. To su one stvari koje govore više od hiljadu riječi. Kod mene je poštovanje važnije od glamura, a karakter važniji od ambicije. Lijepo je kad je čovjek uspješan, ali još ljepše kad je stabilan, human i dobar.
U životu sam naučila da je najvažnije imati svoje vrijednosti i držati ih se, ma gdje da si. Iako živim u Rimu, nosim sa sobom mentalitet u kojem se cijene porodičnost, iskren odnos, dogovor i poštenje. Voljela bih da upoznam nekoga ko se ne boji tih vrijednosti. Nekoga ko zna da je temelj veze povjerenje, a ne iluzija savršenstva.
Ako si čovjek koji voli mirna jutra, koji poštuje tuđe vrijeme i prostor, koji vjeruje u razgovor i koji želi život bez nepotrebnih komplikacija — možda imamo više toga zajedničkog nego što se na prvi pogled čini. Možda si i ti prošao dovoljno toga da znaš da su najljepše stvari najjednostavnije. Možda i ti tražiš partnera, ne avanturu; odnos, ne zamjenu za dosadu; suštinu, ne površnost.
Ako osjetiš da bi mogli da se razumijemo, javi se. Ponekad jedan razgovor promijeni mnogo više nego što očekujemo. Možda baš tvoja poruka znači početak nečega lijepog, normalnog i trajnog. Možda je ovo trenutak u kojem se dvoje ljudi prepoznaju — tiho, prirodno i bez pritiska.
Ukoliko želite, možete nastaviti interakciju putem profila ispod.“
