Prenosimo ispovijest žene koja govori o izazovima braka u kojem je razlika u godinama postala velika prepreka.
Žena, danas stara 51 godinu, kaže da je njen suprug nekada bio čovjek u kojeg je bila duboko zaljubljena. Međutim, kako su godine prolazile, njihov odnos počeo je da se mijenja. On sada ima 76 godina, a ona priznaje da se osjeća sve više emotivno udaljeno.
Objašnjava da joj je brak posljednjih godina postao veoma težak: suprug je narušenog zdravlja, sve više zavisi od nje i, kako kaže, njihov odnos više ne liči na nekadašnje partnerstvo. Dodaje da se ponekad osjeća kao da je ostala sama u borbi sa svakodnevnim obavezama.
Kaže da je tokom godina među njima nestalo međusobne pažnje i zajedničkih aktivnosti. U njenim riječima osjeti se žal što su, kako tvrdi, “različiti ritmovi života postali prepreka koju više ne znaju kako da prevaziđu”.
Tvrdi da je u jednom periodu prolazila kroz hormonalne promjene i značajne emocionalne oscilacije, zbog čega se dodatno udaljila od supruga. Tek nakon terapije počela je ponovo da osjeća stabilnost, ali je njihov brak, kaže, već uveliko bio u krizi.
Žena priznaje da se godinama osjećala usamljeno i neshvaćeno, te da je to bio glavni razlog zbog kojeg je pravila loše izbore i donosila odluke koje sada gleda kao posljedicu emotivnog nezadovoljstva. Ističe da je svjesna da su ti postupci narušili povjerenje, ali tvrdi da se u tom periodu osjećala potpuno izgubljeno.
Prisjeća se i ranijih godina, kada su bili srećniji i imali više zajedničkih trenutaka. Kako kaže, tada je vjerovala da njihov odnos ima svijetlu budućnost. Ipak, danas smatra da su im se putevi prirodno razišli i da nisu uspjeli održati bliskost.
Na pitanje zašto je još uvijek u braku, odgovara da je najveći razlog — njihov sin. Ne želi da donese nagle odluke koje bi njemu mogle teško pasti. Međutim, priznaje da će vjerovatno nastaviti živjeti svoj život odvojeno, koliko god to emocionalno bilo komplikovano.
Ovo je priča o bračnim izazovima, o tome kako godine, zdravlje, emocionalne potrebe i tempo života mogu promijeniti partnerstvo koje je nekada izgledalo snažno i stabilno.
Žena poručuje da je važno razgovarati, tražiti pomoć i boriti se za odnos, ali i iskreno priznati kada nešto više ne funkcioniše — bez osude i bez prikrivanja problema.
U nastavku svoje ispovijesti, žena govori o tome koliko je teško živjeti u braku u kojem se partneri razvijaju u potpuno različitim pravcima. Kaže da je svjesna da njihova priča nije jedinstvena i da se mnogi parovi suočavaju sa sličnim izazovima, ali malo ko o tome otvoreno govori.
Ističe da je razlika u godinama u početku djelovala kao nešto što se može prevazići uz ljubav i posvećenost. Njen suprug joj je pružao sigurnost, stabilnost i smirenost koje tada nije imala. Bio je iskusniji, zreliji i spreman da je podrži. Ona je, s druge strane, unosila energiju, mladost i optimizam. U tim ranim godinama sve je izgledalo skladno.
Međutim, kako kaže, život donosi promjene koje se ne mogu uvijek predvidjeti. Ona je sazrijevala u jednom ritmu, a on je ulazio u zrele godine, sa svim izazovima koje starost nosi. Fizičko zdravlje, umor, usporen tempo i sve veća potreba za njegom — sve je to postepeno mijenjalo dinamiku njihove veze.
Dodaje da nije u pitanju samo fizička promjena. Najviše ju je pogađalo to što, prema njenim riječima, više nisu imali razgovore kakve su nekad vodili. Nekada su zajedno planirali, dijelili ideje, razgovarali o putovanjima, o planovima za budućnost. Danas, kaže, te teme više ne postoje. Njihovi dani su postali rutinski, predvidljivi i bez zajedničkih ambicija.
Posebno je naglasila da osjeća veliki teret odgovornosti. Kako njen suprug više ne može sam rješavati mnoge svakodnevne stvari, ona se često osjeća kao da je preuzela ulogu njegovog staratelja. Brine o njegovim lijekovima, pregledima, navikama, ishrani. Iako smatra da je važno biti podrška partneru, ističe da je teško kada se cijeli odnos svede isključivo na brigu.
Zbog toga se, kako kaže, u jednom trenutku počela osjećati emocionalno iscrpljeno. Dok su bili mlađi, vjerovala je da će starost dočekati kao tim koji ispunjava jedan drugog. Umjesto toga, danas ima osjećaj da je sama i nevidljiva u sopstvenom braku.
Smatra da mnogi ne razumiju težinu situacije u kojoj se našla. Kaže da često dobija osude, ali rijetko razumijevanje. “Ljudi vide samo ono što žele da vide. Ako si u braku, misle da si automatski sretan i ispunjen. Ali nije uvijek tako”, kaže ona.
Također je objasnila da joj je dugo trebalo da potraži stručnu pomoć. Razgovor sa terapeutom pomogao joj je da shvati svoje emocije, umanji osjećaj krivice i bolje razumije sebe. U tim razgovorima saznala je da je potpuno normalno osjećati frustraciju kada neko godinama snosi sav teret odnosa.
Ipak, naglasila je da ne želi nikome nametati svoje odluke. Njena priča, kako kaže, nije poziv na prekid braka, niti opravdanje za loše izbore. To je prije svega upozorenje da se partneri moraju međusobno slušati i ulagati u odnos dok je zdrav, živ i snažan. Kada se emocije zapuste, teško ih je vratiti.
Danas je, kako tvrdi, na raskršću. Želi ostati uz supruga zbog sina i odgovornosti koju osjeća, ali isto tako želi pronaći način da ponovo izgradi svoj život, da vrati smisao, energiju i osjećaj da je živa. Vjeruje da će vrijeme donijeti najbolju odluku, ali i da ne želi nastaviti živjeti potpuno potisnuta.
Na kraju poručuje:
“Ne osuđujte ljude po njihovim izborima. Ne znate kroz šta prolaze. Nije lako biti snažan kada se cijeli život promijeni pred vašim očima. Svi mi samo tražimo svoj mir.”
Ova ispovijest podsjeća da su brakovi složeni, da se odnosi mijenjaju, i da je važno prepoznati kada je potrebno razgovarati, tražiti pomoć i brinuti i o sebi, a ne samo o drugima.
Izvor: stil.kurir.rs
