Zovem se Slavica, imam 33 godine i živim u malom, tihom selu pored Novog Sada. Neki bi rekli da je život na selu dosadan, ali za mene je to najveći dar koji sam mogla da imam. Mir, čista duša, priroda, rad, jednostavnost i iskreni ljudi – to je ono na čemu sam izgradila sebe. Ali ono što mi nedostaje jeste ljubav. Prava. Ona koja vodi u brak, u dom, u zajednički život koji ima smisla.
Nisam žena koja traži savršenstvo. Nisam opsjednuta modernim stvarima, ni velikim gradskim svjetlima. Ja sam žena koja voli toplinu doma, rad oko kuće, druženje sa porodicom, mirne večeri i iskrene razgovore. Volim da brinem o onima koje volim i mislim da žena najviše dolazi do izražaja kada ima kome da pruži svoju dobrotu.
Po prirodi sam jednostavna, ali jaka. Znam da radim, znam da se borim, znam da se snađem u svakoj situaciji. Nisam razmažena, nisam površna, nisam neko ko očekuje da drugi radi umjesto mene. Sve što imam, stekla sam radom i trudom. Ali sve što želim sada jeste čovjek s kojim mogu da dijelim sve to. Ne neko prolazno, ne avanturu, nego ozbiljnu, stabilnu, mirnu ljubav koja vodi ka braku.
Mnogi muškarci danas misle da su žene sa sela staromodne, ali ja ne mislim da je to mana. Mislim da je to prednost. Jer žene koje odrastaju u takvom okruženju znaju šta znači trud, poštovanje i porodica. Znaju da dom nije samo zidovi, nego odnos. Znaju da ljubav nije luksuz, nego obaveza i rad svaki dan.
Ja tražim muškarca koji zna šta želi. Nekog ko je normalan, iskren, stabilan i spreman za ozbiljan odnos. Ne moram da živim u gradu, ne moram da mijenjam svoj način života. Ja znam da želim čovjeka koji će poštovati to ko sam, kao što ću i ja poštovati njega. Ne tražim bogatstvo, samo srce koje zna da voli.
Željela bih muškarca između 30 i 45 godina, koji zna da cijeni mir, dom, vjeru, porodicu i ljubav. Nekog ko ne bježi od obaveza, nego ih prihvata kao dio života. Nekog ko zna da žena nije tu samo da se voli, nego i da se čuva.
Ja nisam glasna, nisam agresivna, nisam žena koja traži pažnju po svaku cijenu. Moja tišina je moj mir, a moja snaga je u mom karakteru. Kada volim, volim duboko i odano. Ne odustajem lako, ne igram se emocijama i ne dopuštam da me neko voli na pola.
Volim kada čovjek zna da pokaže pažnju. Ne tražim skupe poklone, dovoljno mi je lijepa riječ, osmijeh, zagrljaj, poruka kad se najmanje nadam. Volim kada muškarac zna da bude domaćin, ali i emotivan. Volim kada razumije da je žena nježna, ali da ima veliko srce koje treba poštovati.
Život na selu nije savršen, ali je iskren. Ja sam žena koja ustaje rano, koja voli da pripremi doručak, koja voli da uređuje dvorište, da čuva cvijeće i da pravi toplinu u kući. Kada zamislim brak, ne vidim luksuz, vidim zajedništvo. Vidim nas dvoje, vidim mir, vidim porodicu.
Ako si muškarac koji traži ženu za cijeli život, ženu koja neće pobjeći kad je teško, ženu koja zna šta je dom, onda možda nisi slučajno ovdje. Možda baš ti tražiš ono što i ja.
Vjerujem da se ljudi pronađu onda kada su spremni. Ja sam spremna. Nisam savršena, ali sam iskrena, poštena i otvorena. Želim ljubav koja vodi ka braku, ne nešto privremeno. Ako i ti razmišljaš tako, možda treba da se upoznamo.
U ovom svijetu u kojem svi jure za nečim, ja biram da se okrenem onome što je stvarno. Ako želiš ženu koja zna voljeti, koja zna raditi, koja zna čuvati, možda si upravo pronašao ono što godinama tražiš.
Možda je ovaj tekst tvoj znak. Možda je vrijeme da dvoje normalnih ljudi, koji žele isto, konačno počnu svoju zajedničku priču. A ja vjerujem da prava ljubav i dalje postoji. Samo treba imati hrabrosti da je potražiš.Ponekad uhvatim sebe kako u tišini gledam kroz prozor i razmišljam da li negdje postoji čovjek koji razmišlja slično kao ja. Da li negdje postoji neko ko je umoran od površnih upoznavanja, neko ko je sit praznih riječi i kratkih veza koje ne vode nikuda. Neko ko želi mir, toplinu i iskren odnos koji traje. I vjerujem da postoji, jer znam da nisam jedina koja traži ljubav koja ima dušu i dubinu.
Možda zvuči staromodno, ali ja vjerujem u bračne vrijednosti. Vjerujem da se dvoje ljudi mogu poštovati, podržavati i graditi život zajedno. Vjerujem da dom treba da bude mjesto gdje se čovjek vraća da napuni srce, ne da ga isprazni. Vjerujem da je brak zajedništvo, kompromis, povjerenje i strpljenje. I najviše od svega vjerujem da se prava ljubav ne gradi preko noći, već korak po korak, dan za danom, uz iskrenost i volju da se gaji ono što se pronađe.
Moj idealan život nije glamurozan. Ne zamišljam velike gradove, buku i trku. Zamišljam dvorište puno cvijeća, toplu kuhinju, porodični stol gdje se razgovara bez telefona i žurbe. Zamišljam muškarca koji može da se osloni na mene, kao i ja na njega. Zamišljam zajedničke planove, male trenutke, obične dane koji postanu posebni samo zato što su naši.
Voljela bih da upoznam čovjeka koji zna da cijeni ono što nije skupo, a vrijedi više od svega. Nekoga ko će znati da žena može biti i nježna i snažna. Nekoga ko neće bježati od ozbiljnosti, nego je vidjeti kao nešto prirodno. Nekoga ko želi porodicu, mir, stabilnost i zajednički život koji ima smisla.
Ako si čovjek koji ne traži savršenu ženu, već pravu, možda ćeš u meni prepoznati ono što ti treba. Nisam princeza iz bajke, ali sam žena koja zna voljeti iskreno, duboko i odano. Mene ne može kupiti luksuz, ali me može osvojiti poštenje, dobrota i zrela muška riječ. Cijenim kad muškarac stoji iza onoga što kaže, kad zna šta želi i kad se ne boji da to pokaže.
Ne mislim da su godine presudne. Bitno je srce, karakter i namjere. Ako u sebi nosiš mir, odgovornost i želju za pravim odnosom, onda smo već na pola puta. Ne moraš živjeti na selu, ne moraš dijeliti sve moje navike. Dovoljno je da želiš nešto stvarno i da imaš želju da gradimo zajedno. Sve ostalo se može naučiti i uskladiti ako postoji iskrena volja.
Možda je baš ovo trenutak kada dvije srodne duše mogu da se nađu. Možda je ovo prilika za oboje. Ja sam spremna da pružim ljubav, poštovanje i stabilnost čovjeku koji to zaslužuje. Ako ti zvuči kao da govorim o tebi, možda treba da napraviš mali korak i javiš se.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
