
Zovem se Jelena. Imam 34 godine i prvi put pišem oglas ovakvog tipa. Verujem da svi imamo svoje razloge zašto smo ovde. Moj je jednostavan: tražim nekoga s kim bih delila život, a ne prostor. Nekoga kome neću biti „druga opcija“, već neko ko mu dolazi prirodno, kao jutarnja kafa ili smeh u nedelju popodne. Nekoga kome ne moram da se dokazujem svakog dana, ali s kim ću želeti da budem bolja verzija sebe — ne zbog pritiska, već zbog ljubavi.
Rođena sam u Subotici, ali sada živim u Novom Sadu. Radim kao grafički dizajner i imam malu kreativnu agenciju. Moj život nije haotičan, ali jeste dinamičan. Umem da se izgubim u poslu, ali kad volim, sve drugo ide u drugi plan. Godinama sam birala pogrešne ljude, pogrešne trenutke, ponekad i pogrešnu sebe. Ali iz svega sam izašla sa više samopouzdanja i jasnijom slikom o tome ko sam i šta mi je važno.
Više ne verujem u savršene priče. Verujem u dve nesavršene osobe koje odluče da jedno drugo stave na prvo mesto. Znam koliko je teško danas pronaći nekoga ko se ne igra. Nekoga ko ne čeka bolju priliku, ko ne čita poruke „kada mu se prohte“. I znam koliko je retko pronaći muškarca koji će znati da čuva, a ne da troši. Ako si ti taj, možda je ovo poruka koju si čekao.
Fizički? Visoka sam 174 cm, imam svetloplave oči i nosim kratku smeđu kosu. Ne bavim se sportom svakodnevno, ali vodim računa o svom telu i zdravlju. Više volim planinu nego plažu, više kamp-prikolice nego luksuzne hotele, više iskrene razgovore nego selfije za mreže. Možda nisam idealna na fotografiji, ali u stvarnosti sam topla, prisutna i lojalna do srži.
Možda ti fali žena koja te sluša dok pričaš o stvarima koje nikoga ne zanimaju, ali njoj jesu važne jer si ih ti izgovorio. Možda ti fali neko ko će te pogledati kao da si jedini čovek u prostoriji. Možda ti fali neko da ti skuha supu kad si bolestan, da ti ostavi poruku u jakni, da te izgrli bez razloga. Ako ti sve to zvuči previše, verovatno nismo jedno za drugo. Ali ako ti to deluje kao ono što si tražio, nastavi da čitaš.
Moj idealan muškarac nije savršen. Ima možda bore oko očiju jer se često smeje. Možda ima prošlost koja nije jednostavna, ali je iza nje stao. Možda nije najglasniji u društvu, ali ume da bude najprisniji kad ostaneš nasamo s njim. Možda ne zna citate iz knjiga, ali zna kako da te zagrli kad ti ponestane snage. Možda nije bogat materijalno, ali zna kako da se daje. Takvog čoveka tražim.
Ne zanima me koliko imaš lajkova. Zanima me imaš li snove. Imaš li mir. Imaš li zrelost da se ne bojiš bliskosti. Da ne ignorišeš poruke kad ti neko postane preblizak. Da ne sabotiraš ono što ti je najlepše. Da ostaneš kad postane izazovno. Želim muškarca koji će želeti da bude prisutan. Ne da bude tu — nego tu, zaista.
U ljubavi sam verna, direktna, empatična. Ne podnosim igrice. Ne umem da budem površna. Ako mi se sviđaš — znaćeš. Ako te poštujem — osetićeš. Ako te volim — neću čekati „pravi trenutak“ da ti to pokažem. S godinama sam naučila koliko je vreme dragoceno i ne želim da ga trošim sa pogrešnim ljudima.
Ako imaš između 33 i 45 godina, ako si otvoren, emotivno dostupan i znaš šta hoćeš — volela bih da mi pišeš. Ne moraš odmah da mi napišeš roman. Samo mi napiši iskreno — šta tražiš. Čega se plašiš. Šta te najviše obraduje. Možda je baš tvoja priča ono što čekam.
Ne znam gde nas ovo vodi. Možda ni do čega. Ali možda baš do onoga što oboje priželjkujemo godinama. Da na kraju dana ne moraš više da se pitaš „da li postoji neko za mene“ — jer možda ja jesam ta.
Ako jesi neko ko veruje da prave stvari traže vreme, strpljenje i otvoreno srce — napiši mi.
Neću ti slati svoje savršene slike, ali ti mogu obećati stvarnu mene. I možda, korak po korak, stignemo do nečeg što vredi više nego sve aplikacije ovog sveta.