
Ja sam Kristina, imam 48 godina, razvedena sam već sedam godina. Živim u Splitu i radim kao frizerka. Moj život je ispunjen poslom, prijateljima, ali uveče, kad se svetla pogase, ostaje tišina. Ta tišina me sve više podseća na to koliko mi fali neko poseban.
Nisam izgubila veru u ljubav. Naprotiv, verujem da je sad tražim na zreliji i dublji način. Naučila sam kroz život šta znači kompromis, koliko je važna iskrenost i koliko sitnice znače u vezi – poruka, osmeh, dodir.
Volim prirodu, more, duge šetnje uz obalu, čitanje romana, kuvanje i filmove iz 80-ih. Znam da volim iskreno, duboko i potpuno – i želim to nekome da pružim. Nisam zahtevna, ali ne pristajem ni na polovično.
Tražim muškarca između 45 i 60 godina koji zna šta znači biti partner. Nekoga ko ne beži od emocija, nekoga ko želi da stvara, a ne da se igra. Ako si emotivan, stabilan i spreman za život u dvoje – piši mi. Možda nas još čeka najlepše poglavlje, zajedno.
Znam da nekima moje godine zvuče kao “kasno”, ali veruj mi – nijedno vreme nije pravo ni pogrešno za ljubav. Ljubav dolazi kada je srce spremno, a moje je otvoreno širom. U ovim godinama ne igram igrice. Želim iskrenost i jasnoću. Želim mir, a ne napetost. Zajedništvo, a ne usamljenost u dvoje.
Volim tišinu kad govori više od reči, volim miris jutarnje kafe, volim pričati o danu dok zajedno spremamo večeru. Ne moraš biti bogat – ali moraš imati bogatu dušu. Ne moraš biti mlad – već mlad duhom. Ako voliš more, šetnje uz rivu, razgovore pod ćebetom dok kiša pada – imamo mnogo toga zajedničkog.
Nisam od onih žena koje traže zaštitu – ali volim osećaj kada me neko drži za ruku i znam da nisam sama. Ako i ti tražiš to – nežnost, prisustvo, stabilnost – možda smo upravo ti i ja ono što nismo znali da postoji.
Javi se. Piši. Možda se iz nekoliko rečenica rodi priča koja će trajati. Ja verujem u to. Da nismo stvoreni da budemo sami, već da se pronađemo kad za to dođe vreme. Moje vreme je sada.