
Nikada nisam mogao da verujem da bi nešto ovako moglo da se dogodi u mom braku. Bili smo u braku već nekoliko godina, živeli smo miran i stabilan život, a ja sam uvek verovao da imamo dobar odnos. Moja žena, Fatima, bila je osoba kojoj sam potpuno verovao. Nikada nisam imao razloga da sumnjam u nju, jer sam mislio da je naš brak izgrađen na ljubavi i međusobnom poverenju. Ali, sve se promenilo jedne noći, kada sam odlučio da uzmem njen telefon.
Te večeri, primetio sam da je bila nekako nervozna, ponašala se drugačije nego obično. Iako nisam hteo da budem sumnjičav, osećao sam neku nelagodnost. Kad je otišla da se istušira, odlučio sam da uzmem njen telefon, samo da bih proverio da li je sve u redu. Nikada nisam verovao u špijuniranje, ali te noći nešto u meni me nateralo da to uradim.
Otključao sam telefon i ušao u galeriju slika, misleći da ću možda naći neki bezopasan trenutak ili nešto drugo. Međutim, ono što sam tamo video, potpuno me šokiralo. Bile su to intimne slike moje žene, slike koje su očigledno bile poslute drugim muškarcima. Srce mi je počelo da lupa brže, a cela situacija mi je delovala kao loš san. Nisam mogao da verujem svojim očima. Slike koje je delila bile su izazovne, provokativne, potpuno suprotne svemu što sam verovao o njoj.
I dok sam razmišljao šta da radim, nije mi bilo jasno kako nisam primetio sve znakove ranije. Bilo mi je jasno da je ovo nešto što je išlo dalje od običnog prijateljstva. Bilo je to što mi nikada nije pričala, a sada je bilo pred mojim očima.
Kada je Fatima izašla iz kupatila, pogledali smo se i sve je bilo jasno. Nije bilo potrebe da išta kažemo. Bile su to oči koje su rekle sve. Srce mi je bilo slomljeno, a duša prazna. Osećao sam se izdano i prevaren, kao da je ceo moj svet srušen zbog nečega što nisam mogao da shvatim. Iako je pokušavala da objasni, njene reči su bile prazne i nisu ništa promenile. Osećao sam da više ne mogu da verujem u ništa što je rekla.
Nisam znao šta dalje. Da li da se suočim sa njom? Da li da pokušamo da spasimo naš brak? Da li da odem? Svuda su bila pitanja na koja nisam imao odgovore. Jedno je bilo sigurno – ništa više neće biti isto.