
Zovem se Milica, imam dvadeset devet godina i živim u Nišu. Znam da mnogi misle da je to idealno doba – ni premlada, ni prestara. Ali ono što godine ne govore je koliko sam ljubavi dala, a koliko puta ostala praznih ruku. Ipak, nisam se umorila od traženja. Samo sam prestala da pravim kompromise tamo gde ne treba. Zato se i oglašavam – jer tražim nešto što se danas retko nalazi: iskrenost. I muškarca koji zna koliko vredi jedna prava žena.
Po prirodi sam nežna, ali tvrdoglava kad treba. Volim da se smejem, ali ne igram igrice. Ne pišem ovo da bih privukla pažnju, već da bih je dala – onome ko zna da je vrati. Više ne verujem u ljubavi koje traju do sledeće notifikacije. Verujem u one koje se gradi pogledima, razgovorima, sitnicama. Verujem u odnos koji nije samo strast nego i sigurnost. I zato tražim muškarca, ne dečaka.
Fizički sam visoka 167 cm, imam 58 kilograma, duga smeđa kosa, oči boje lešnika koje se najviše smeju kad sam iskreno srećna. Kažu da imam osmeh koji razoružava, i da nosim neki mir. Volim da se oblačim lepo, ali ne volim kič. Moj stil je jednostavan, ali ženstven. Cipele na štiklu za večeru, patike za šetnju pored reke. Negujem se, jer smatram da žena treba da voli sebe pre nego što zatraži ljubav od drugih.
Radim kao frizerka i to je moj poziv, ne samo posao. Volim da radim rukama, volim da razgovaram s ljudima, i volim što svaki dan učim nešto novo o drugima – i o sebi. Imam svoj mali salon koji sam stvorila sama, od nule. I zato ne tražim nikoga da me izdržava. Mogu da stojim na svojim nogama. Ali volela bih da pored sebe imam nekog na koga mogu da se oslonim kad se umorim.
U muškarcu tražim stabilnost. Ne samo finansijsku – već emotivnu. Da zna ko je. Da ne beži kada postane ozbiljno. Da ume da kaže šta oseća. I da zna da se ponaša kao muškarac – ne vikom, nego prisustvom. Želim nekog između 30 i 40 godina, ko zna da voli normalno. Da mu nije ispod časti da mi donese kafu u krevet. Da se seti mog omiljenog sladoleda. Da mi kaže da sam lepa kad sam raščupana.
Ne tražim Holivudsku priču, ali želim da mi se ruke ne tresu od nervoze nego od uzbuđenja kad mi se javi. Želim da mi bude lakše kad ga vidim. Da znam da sam na sigurnom. Da se radujemo malim stvarima. Da planiramo zajedno – bilo da je to vikend na Zlatiboru, večera kod mojih ili deca jednog dana.
Nisam opsednuta vezama. Mogu i sama da izađem, da večeram, da se nasmejem. Ali jedno je istina – sve je lepše kad imaš s kim. I zato neću da glumim hladnu. Želim ljubav. Zrelu, iskrenu, bez skrivanja, bez taktika. Samo da bude stvarna.
Ne volim agresivne tipove, ni one koji se hvale svime osim dušom. Više me osvaja neko ko zna kad da ćuti, nego neko ko priča tri sata o sebi. Volela bih da si pažljiv, ali da imaš svoje „ja“. Da znaš šta želiš i da umeš da poštuješ to što želim i ja. Volim da se naslonim na nekog ko zna da drži leđa. Ali i da bude tu kad mi zadrhti glas.
Možda je ovo oglas koji ćeš samo preleteti, ali ako si ga pročitao do kraja, onda već znaš da nisam obična. I da ne tražim običnog. Ne moraš da imaš idealno telo, ali mi treba srce koje zna da kuca za dvoje. Ne moraš da imaš savršenu prošlost – ali moraš da znaš da želiš budućnost.
Ako si se prepoznao, nemoj da razmišljaš. Dodaj me. Početak možda izgleda kao obična poruka, ali ono što može da nastane iz nje – to je ono što vredi.
Dodajte me na profil ispod.