
Zovem se Jasmina, imam 27 godina i dugo sam ćutala o jednoj velikoj grešci iz svoje prošlosti. Imala sam samo 19 kad sam donela odluku koja je ostavila dubok trag – ne samo u životu moje majke, već i u mom. Bila sam tinejdžerka koja je mislila da zna sve, a danas živim s posledicama koje se ne mogu izbrisati.
Moji roditelji su se razveli kad sam imala 16 godina. Njihov brak je bio haotičan, pun svađa, nerazumevanja i finansijskih problema. Otac je bio majstor u jednoj fabrici, a mama kuvarica. Odrasla sam uz njihove rasprave, viku, ali sam ipak najviše volela trenutke kad smo svi bili zajedno. Nakon razvoda, otac je ubrzo našao novu ženu, a mi – mama, brat i ja – ostali smo sami u stanu koji nam je otac ostavio. Iako su prestale svađe, meni je užasno nedostajao tata. Krivila sam mamu za razvod i verovala da je ona ta koja je sve pokvarila.
Godinama sam potajno gajila nadu da će se oni pomiriti. Međutim, kada sam imala 18, mama je počela da se viđa sa jednim kolegom iz restorana u kojem je radila. Bio je mlađi od nje, simpatičan, ali meni je to smetalo. Osetila sam ljubomoru, pa čak i strah – strah da će mama zaboraviti tatu zauvek.
I tako sam krenula u nešto čega se danas stidim. Namerno sam se uvlačila u njihov prostor, provodila sate u restoranu, sve vreme pokušavajući da tom čoveku privučem pažnju. Bila sam mlada, zgodna, i znala sam da mu se sviđam. Igrala sam na tu kartu. Počeli smo vezu – javnu, otvorenu, pred svima, pa i pred mojom majkom.
Nisam želela da ga zadržim – samo da ga oteram od nje. Uspela sam. Majka se povukla, ništa nije rekla. Samo jednom, tiho, savetovala me je da pazim na sebe. Nikad nije pokazala ljutnju. Nije me grdila. Ćutala je i nestala iz te priče.
Veza između tog čoveka i mene kratko je trajala. Otišao je iz grada, ja sam krenula dalje, završila fakultet, upoznala drugog čoveka i pripremala se za udaju. Majka nikad nije spomenula šta se dogodilo, sve do večeri pre mog venčanja, kada smo gledale stare slike. Na jednoj slici iz restorana, tiho je rekla:
– Znaš, trebalo je da se udam za njega. Zaprosio me je.
Zanemela sam. Počela sam da plačem i molila je za oproštaj. Samo me je pomilovala i rekla da je sve davno oprostila. Ali ja sebi nisam.
Zbog detinjaste ljubomore sprečila sam je da pronađe sreću. I zbog toga, duboko u sebi, još uvek tugujem.