Zovem se Samira, imam 38 godina i živim u Sarajevo. Ako si očekivao tipičan oglas pun klišea i praznih fraza, ovo nije to. Ovo je iskren tekst žene koja je prošla dovoljno da više ne troši vrijeme na pogrešne ljude.
Ne vjerujem u bajke, ali vjerujem u realne odnose između dvoje ljudi koji se poštuju, razumiju i biraju jedno drugo svaki dan. To je za mene suština, sve ostalo je prolazno.
Kroz godine sam naučila da nije problem biti sam — problem je biti s pogrešnom osobom. Zato danas ne pristajem na polovične priče, nedorečene odnose i ljude koji ne znaju šta žele. Ako si neko ko dolazi i odlazi kad mu odgovara, onda nismo isti svijet.
Privlače me muškarci koji su stabilni u glavi, smireni u ponašanju i jasni u namjerama. Ne moraš biti savršen, ali moraš biti stvaran. Nema ništa privlačnije od čovjeka koji zna ko je i ne mora to dokazivati svakome.
Ne tražim luksuz, ne tražim impresivne riječi, ne tražim glumu. Mnogo više me zanima kako se ponašaš kada niko ne gleda. Kako pričaš sa ljudima. Kako reaguješ kada nešto ne ide po planu. Tu se vidi sve što treba znati.
Volim jednostavne stvari — iskren razgovor, mirne večeri, šetnje bez žurbe i prisutnost osobe koja nije mentalno odsutna dok je fizički tu. Ako znaš cijeniti takve trenutke, već imamo nešto zajedničko.
Nisam žena koja traži pažnju na silu. Ako je nešto iskreno, to se osjeti bez forsiranja. Ako moraš dokazivati interes, onda on vjerovatno ni ne postoji. U odnosima vjerujem u prirodan tok, ali i u jasnoću.
Ne zanima me igra moći, dokazivanje ega ili takmičenje ko je jači. Zrela veza nije borba, nego saradnja. Dvoje ljudi koji se ne guše, nego dišu zajedno, ali i dalje ostaju svoji.
Važno mi je da muškarac ima svoj život. Svoje ciljeve, svoj pravac i unutrašnju stabilnost. Ne tražim nekoga da popuni prazninu, nego nekoga ko je već kompletan i spreman da dijeli život, a ne da ga traži kroz drugu osobu.
U današnje vrijeme lako je upoznati ljude, ali je teško pronaći one prave. Zato ne žurim i ne ulazim u odnose bez smisla. Radije čekam nešto što ima potencijal nego da gubim vrijeme na nešto što unaprijed znam da neće trajati.
Ne tražim savršenog muškarca, jer takav ne postoji. Tražim normalnog čovjeka sa manama, ali i sa karakterom. Nekoga ko zna priznati grešku, ko zna razgovarati i ko ne bježi kada stvari postanu ozbiljne.
Ako si prošao kroz život i shvatio da površne priče ne vode nikuda, onda znaš o čemu pričam. Ako si umoran od odnosa bez smisla i ljudi koji nisu prisutni ni srcem ni glavom, onda možda tražimo isto.
Ja sam žena koja zna voljeti, ali ne po svaku cijenu. Znam biti tu, ali ne za one koji ne znaju cijeniti prisutnost. Znam dati mir, ali ga i tražim zauzvrat.
Možda ovo zvuči ozbiljno, ali to i jeste poenta. Ne tražim zabavu. Tražim odnos koji ima težinu, ali i toplinu. Nešto što se gradi, a ne nešto što se troši.
Ako si muškarac koji razumije razliku između prolaznog i stvarnog — možda vrijedi da napraviš prvi korak. Ostalo se ne planira, ostalo se osjeti.
Možda će se neko zapitati zašto sam uopšte napisala ovako nešto javno, ali odgovor je jednostavan — jer više ne vjerujem u slučajnosti. Ljudi se danas pronalaze brzo, ali se još brže gube. I u toj brzini izgubi se ono najvažnije: stvarna povezanost.
Naučila sam da je tišina između dvoje ljudi ponekad glasnija od hiljadu riječi. Ako u toj tišini postoji mir, a ne nelagoda, onda tu ima nešto vrijedno. Ako postoji nemir, onda nema ni temelja. I to više ne ignorišem.
Ne tražim nekoga da popuni moje vrijeme. Moj život već ima svoj ritam. Tražim nekoga ko će ga dopuniti, a ne poremetiti. Nekoga ko neće donositi haos, nego stabilnost. Nekoga ko zna biti prisutan bez potrebe da stalno dokazuje svoje prisustvo.
U današnje vrijeme ljudi su postali navikli na površne kontakte. Brze poruke, brzi odgovori, brzi gubici interesa. Ja ne pripadam tom ritmu. Ako nešto počne, volim da ima kontinuitet. Ako postoji komunikacija, volim da ima dubinu. Ako postoji interes, volim da je stvaran.
Ne očekujem da se sve poklopi odmah. Prava povezanost se ne dešava u jednom danu. Ona se gradi kroz razgovore, kroz ponašanje, kroz male znakove pažnje koji govore više nego riječi. I upravo u tim malim stvarima ja tražim razliku.
Ne zanima me savršen profil, savršene slike ili savršeno predstavljanje. Sve to brzo izgubi smisao kada se ljudi upoznaju. Zanima me energija. Način na koji neko razmišlja. Način na koji reaguje kada nešto ne ide po planu. To su stvari koje ostaju.
Možda djelujem kao neko ko ima visoke kriterije, ali istina je da imam samo jasne granice. Znam šta mi prija, a šta ne. Znam šta me smiruje, a šta me troši. I više ne pristajem da budem u odnosima koji me iscrpljuju umjesto da me grade.
Vjerujem da pravi odnos ne traži stalno dokazivanje. On ne iscrpljuje, ne stvara nesigurnost i ne ostavlja pitanja bez odgovora. On donosi mir, čak i kada postoji neslaganje. Jer poenta nije da se sve uvijek slažemo, nego da se razumijemo.
Nekada sam mislila da ljubav mora biti komplikovana da bi bila prava. Danas znam da prava ljubav ne mora biti teška. Ona može biti jednostavna, jasna i stabilna. Problem nije u ljubavi, nego u ljudima koji je komplikuju.
Ako si neko ko razumije da odnos nije igra, nego izbor koji se svakodnevno potvrđuje — onda već govorimo istim jezikom. Ako znaš da cijeniš iskrenost bez skrivanja i igrica, onda znaš i koliko to danas vrijedi.
Ne tražim da neko bude savršen partner. Tražim nekoga ko je spreman da bude realan partner. Ko zna da se izvinjava, da razgovara, da sasluša i da ne bježi kada stvari postanu ozbiljne. To je mnogo vrednije od bilo kakvog privida idealnosti.
Ako si pročitao sve ovo i osjetio da se negdje prepoznaješ, onda možda nije slučajno. Možda je baš sada trenutak da se nešto jednostavno — ali stvarno — počne. Bez pritiska, bez očekivanja koja guše, samo normalno upoznavanje dvoje ljudi koji žele više od površnog.
I možda je to jedina stvar koja je danas zaista rijetka — dvoje ljudi koji ne pokušavaju da budu nešto što nisu, nego samo žele da vide gdje ih iskrenost može odvesti.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About the Author
