
Zovem se Lidija, imam 51 godinu i dolazim iz Kragujevca. Ovo nije priča o žaljenju, niti o prošlosti – ovo je priča o novom početku. O odluci jedne žene da se otvori prema životu ponovo, da pruži šansu ljubavi i pronađe partnera koji zna koliko su nežnost i prisutnost važniji od praznih reči.
Udovica sam već šest godina. Moj brak je bio ispunjen ljubavlju, poštovanjem i podrškom. Zbog toga sam i odlučila da, nakon godina tuge, ponovo pokušam. Jer znam da takva veza postoji. Jer verujem da i u drugoj polovini života možemo voleti iskreno, duboko i čisto.
Visoka sam 165 cm, imam svetlu kožu, kratku pepeljasto-plavu kosu i blage smeđe oči. Moje lice nosi tragove života – smejalica oko očiju, ali i ozbiljnosti. Nikada nisam jurila godine unazad. Prihvatam ih. Negujem sebe iznutra i spolja – ali bez opsesije. Verujem u ravnotežu.
Radila sam više od 25 godina kao nastavnica književnosti. Volim reči. Volim tišinu. Volim razgovore koji traju. Trenutno sam u penziji, ali aktivna sam – pomažem u jednoj humanitarnoj organizaciji i držim radionice čitanja za decu. Ne volim da sedim i čekam da život prođe – radije mu idem u susret.
Moje ime je Lidija. Pre tri godine izgubila sam supruga, čoveka s kojim sam delila više od dve decenije života. Ta praznina se ne može opisati rečima. Naučila sam kako izgleda tišina koja odzvanja u praznoj kući, kako se pravi ručak samo za jednu osobu, i kako se zaspiva bez nečijeg disanja pored.
Ali naučila sam i nešto drugo – da život ne prestaje kad izgubimo nekoga. Prestaje tek kad prestanemo da verujemo da još uvek ima razloga da ustanemo ujutru. A ja, bez obzira na bol i sećanja, još uvek verujem. Verujem da ljubav može doći i drugi put, drugačija, zrelija, mirnija – ali jednako iskrena.
Imam 51 godinu i ne tražim avanturu. Tražim partnera koji je spreman na stvarnu bliskost, na smeh i razgovore, ali i na one tihe trenutke kad su samo prisutnost i pogled dovoljni. Nekog ko zna da ne postoji savršena osoba, ali postoji neko savršeno dovoljno dobar za nas.
Volim knjige, duge šetnje, miris kiše i zvuk gitare. Više uživam u večeri kod kuće nego u bučnim izlascima. Znam da volim i da primam ljubav, ali i da dam prostor kada treba.
Ako si muškarac koji zna šta znači voleti uprkos svemu, koji ne beži od prošlosti, ali zna da gradi budućnost – možda se baš nas dvoje tražimo.
U srcu nosim toplinu, veru u ljude, ali i zdravu dozu opreza. Previše toga sam prošla da bih bila naivna, ali nisam ogorčena. Naprotiv – možda sam sada više žena nego ikada. Zrelija, svesnija, sa jasnim granicama i još jasnijom željom da volim i budem voljena.
Kakav muškarac me zanima? Pre svega – iskren. Neko ko zna da ne moraš imati 30 godina i trbušnjake da bi bio privlačan. Zanima me čovek koji zna šta znači obaveza. Koji ne traži služavku, već partnerku. Koji zna da zajedno ustajemo, ručamo, pričamo, planiramo.
Idealno bi bilo da imaš između 52 i 65 godina. Ne smeta mi ako si razveden, udovac ili nikada nisi bio u braku. Bitno mi je samo jedno – da si emocionalno dostupan. Da si preboleo bivše priče i da ne nosiš teret prošlosti kao oružje protiv novih ljudi. Važno mi je da želiš vezu. Pravu. Stabilnu. Iskrenu.
Ako voliš prirodu, šetnje, vikend putovanja i večeri uz film ili knjigu – već imamo zajedničke osnove. Ja volim domaću atmosferu. Kuvam rado. Volim kada kuća miriše na ručak i cimet. Ali ne želim da budem nečija “kućna pomoćnica”. Želim da zajedno uživamo u stvarima – da ja skuvam, a ti sipaš vino. Da slušamo muziku. Da plešemo, makar u sobi.
Ne tražim mnogo, ali ne pristajem ni na malo. Ne želim vezu iz koristi, niti nekoga kome je dosadno. Želim čoveka sa kojim ću deliti život. Svakodnevicu. I radost i teškoće. Želim oslonac, ali i da budem oslonac. Obećavam da umem da volim nežno, duboko i verno.
Ako ti je važno da žena ima unutrašnji mir, kulturu, senzibilitet i mudrost – možda sam ja ta. Ako si i ti u fazi života kada ne tražiš više da “osvojiš” nekoga, već da “prigrliš” zajedništvo – onda možda treba da pričamo.
Volim sela oko Kragujevca, često odlazim kod prijateljice u selo kod Topole. Tamo se osećam slobodno – priroda, svež vazduh, tišina koju ništa ne remeti. Volela bih jednog dana da živim delimično van grada – ako i ti maštaš o nečem takvom, možda možemo zajedno da to ostvarimo.
Ne zanima me tvoja plata, auto ili nekretnine. Zanima me – jesi li čovek. Jesi li topao, nežan, otvoren. Imaš li smisao za humor? Jesi li spreman da gradiš mostove, ne zidove? Jer ja više neću da objašnjavam da žena od 50+ ne znači kraj. Znači početak. Ako si i ti to shvatio – onda, hajde da pokušamo.
Ovaj oglas pišem bez ulepšavanja. Bez filtera. Bez igrica. Jer želim da me pronađe onaj kome je svega toga dosta. I koji zna da je najlepše kad imaš nekoga ko ti ne mora ništa dokazivati – jer je njegovo prisustvo već dokaz.
Ako si ti taj, javi se.
UKOLIKO ŽELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD