Zovem se Zaklina, imam trideset i četiri godine i živim u Linzu. Često pomislim da je moj život previše uredan, previše stabilan, previše organizovan, a premalo ispunjen onim što je najbitnije — istinskom bliskošću. Kada sam odlazila iz svog grada, vjerovala sam da će sve doći spontano: posao, društvo, navike, pa na kraju i ljubav. Sve se ostvarilo osim onog posljednjeg.
Iskreno, dugo sam se borila sa idejom da napišem ovako otvorenu ispovijest. Nije lako priznati da ti nedostaje neko ko te razumije. Da ti nedostaje večera koja nije sama, šetnja koja ima smisao, ili razgovor koji traje duže od poruke. Ali evo me — nakon godina rada, truda i prilagođavanja novom životu, spremna sam da kažem da želim ono što svaka žena želi: toplinu, pažnju, partnera, oslonac i iskren odnos koji ne mora biti savršen da bi vrijedio.
Linz mi je dao mnogo. Imam stabilan posao, svoj mir, rutinu koja me drži fokusiranom. Ali taj mir često preraste u tišinu. A ta tišina ponekad postane preglasna. Naučila sam cijeniti sitnice: jutarnju kafu prije posla, poslijepodnevnu šetnju uz rijeku, vikend odlazak u grad. Ali sve te male radosti postale bi dvostruko ljepše kada bi bile dijeljene. Nema ništa tužno u tome da žena prizna da želi partnera — naprotiv, to je hrabrost koju danas mnogi izbjegavaju.
Ne tražim bajku. Ne vjerujem u savršene ljude. Želim normalnog muškarca, emotivno stabilnog, odgovornog, zrelog i spremnog na razgovor. Nekoga ko zna šta želi i ko će poštovati i sebe i mene. Nekoga ko ne glumi, ne komplikuje i ne igra igrice. Nisam osoba koja se raspravlja ili forsira nesuglasice. Volim miran život, zdrav humor, iskrenost, povjerenje i jednostavne trenutke koji sami po sebi znače mnogo.
Ljudi Hercegovci, Bosanci, Srbijanci, Crnogorci — nije mi bitno odakle si sve dok si normalan čovjek sa vrijednostima. Znam da mnogo naših ljudi radi u Austriji i da mnogi, baš kao i ja, imaju uređene živote ali ne i uređene emocije. Ako se u mom opisu pronađeš barem malo, možda vrijedi da se upoznamo.
Moja želja nije neostvariva. Ne tražim da mi neko “popuni prazninu”, već da zajedno gradimo nešto lijepo. Da možemo razgovarati bez žurbe, da se nasmijemo bez razloga, da planiramo bez straha, da se razumijemo bez previše riječi. Vjerujem da postoji neko ko još uvijek zna što znači biti čovjek, biti muškarac, biti partner.
Ako si jedan od tih muškaraca i ako ti je dosta površnih veza i praznih razgovora, možda upravo ja pišem tebi.Kako godine prolaze, postala sam svjesnija koliko je važno biti iskren prema sebi. Duže vrijeme sam potiskivala potrebu za bliskošću, ubjeđivala sebe da mi je dovoljno ono što imam: posao, prijatelji, rutina i povremeni izlasci. Ali vrijeme tiho pokaže svoj karakter kada čovjek spusti gard. Počneš primjećivati ono što ti stvarno nedostaje, a onda shvatiš da je upravo to ono što trebaš potražiti, umjesto da se praviš da ti ne treba.
Mnogi ljudi koji žive u inostranstvu znaju taj osjećaj. Daleko si od rodnog kraja, svega poznatog, a opet, napraviš novi život i naučiš da funkcionišeš u drugačijem sistemu, sa drugačijim navikama i pravilima. Ipak, ma koliko da se čovjek navikne, fali prisnost koja dolazi iz domaće topline, iz kulture u kojoj si odrastao, iz jezika koji govoriš spontano i iz načina razmišljanja koji se ne mora objašnjavati. Zato i pišem ovako otvoreno — jer znam da nas je mnogo koji živimo na isti način, svako u svojim obavezama, svako u svojoj tišini.
U mom životu nema drame i ne tražim haos. Naučila sam da cijenim mir, posebno mentalni mir. Godine te nauče da ne želiš tenziju i bespotrebne konflikte, već partnera koji zna razgovarati. Lijepo je imati nekoga ko prepozna kada ti treba podrška, ali i nekoga ko zna prihvatiti tvoju. Neko ko je stabilan, realan i emotivno otvoren — to je za mene najveća vrijednost.
Možda zvuči jednostavno, ali današnji svijet je pun ljudi koji traže mnogo, a nude malo. Mnogi žele vezu “na brzinu”, bez razmišljanja, bez truda, bez stvarne namjere da gradi nešto. Ja ne želim takav pristup. Ako ulazim u nešto, ulazim iskreno i s namjerom. Nema savršene osobe i to mi je jasno, ali postoji kompatibilnost, postoji poštovanje i postoji spremnost da se sluša, da se uči i da se gradi.
Često posmatram parove kada izađem u grad — ne iz zavisti, nego iz nade. Lijepo je vidjeti kada se dvoje ljudi razumiju pogledom, kada jedno za drugo imaju strpljenja i kada se vidi da im je stalo. To me dodatno podsjeti da i ja želim nešto takvo. Nije kasno i ne treba se sramiti želje za pravim odnosom. Vrijedno je boriti se za ono što donosi smisao.
Neki kažu da je teško pronaći normalnu osobu danas. Ja vjerujem da nije — samo treba biti iskren. Uvijek postoje ljudi koji znaju šta znači posvećenost, koji drže svoju riječ i koji imaju granice. Oni kojima ne treba savršen partner nego partner sa karakterom. Upravo takvu osobu želim, nekoga ko zna da cijeni mir, ali i avanturu, nekoga ko voli jednostavne stvari, ali zna i da mašta.
Ako se jednog dana povežem sa pravim čovjekom, želim da to bude odnos u kojem oboje možemo biti svoji, bez pretvaranja, bez maski i bez straha da ćemo biti pogrešno shvaćeni. Želim partnera koji razumije da su emocije snaga, a ne slabost, i da je zajedništvo najljepše kada se njeguje iskreno, bez pritiska i bez uslovljavanja.
Ne tražim ništa što nije normalno. Tražim stabilnost, toplinu, podršku i međusobno poštovanje. Tražim partnera koji zna šta znači imati ambicije, ali i koji zna da čovjek vrijedi i po tome koliko srce ima. Neko sa kim se može ispričati o svemu — od običnih svakodnevnih stvari do životnih planova. Neko ko zna slušati, ali i govoriti. Neko ko radi na sebi i cijeni ono što ima.
Možda će se neko pitati zašto sam se odlučila na ovakav način potražiti ljubav. Odgovor je jednostavan: zato što želim dati šansu čovjeku koji možda nikada ne bi “došao” do mene na drugi način. Život u inostranstvu prečesto ljude udalji jedne od drugih. Zato vjerujem da je ovakva iskrena ispovijest bolji način da me neko upozna onakvu kakva jesam, bez uljepšavanja i bez skrivanja.
Možda će neko proći kroz ovaj tekst i osjetiti da dijelimo sličnu priču. Možda će prepoznati moje riječi kao vlastite. A možda će baš to biti početak nečega lijepog.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
