
Zovem se Alisa, imam 33 godine i već nekoliko godina živim i radim u Francuskoj. Rođena sam na Balkanu, gde sam odrasla okružena porodicom, vrednostima, mirisima domaće kuhinje i pričama o ljubavi koje su se prepričavale uz kafu i kolače. Danas, iako živim u jednom od najlepših kutaka Evrope, moje srce i dalje kuca za onim jednostavnim, iskrenim stvarima – a među njima, najviše, za ljubavlju.
U Parizu sam pronašla posao, sigurnost, samostalnost… ali nisam pronašla njega. Nisam pronašla pogled koji smiruje, osmeh koji te grli pre nego te dodirne, ruku koja zna kad treba da te zadrži, a kad da te pusti da dišeš. I zato pišem ovaj oglas – ne zato što sam usamljena, već zato što verujem da ljubav postoji i van aplikacija, brzih poruka i praznih obećanja.
Po zanimanju sam arhitekta. Volim da stvaram prostore u kojima ljudi žive, vole, odrastaju i vraćaju se. Isto tako, maštam o stvaranju jednog posebnog prostora – prostora između dvoje ljudi, punog poverenja, strpljenja i nežnosti. Volim umetnost, muziku, filmove, duge šetnje, večere uz sveće i tišinu koju samo dvoje bliskih ljudi mogu da podele bez nelagodnosti.
Moj život je ispunjen – imam prijatelje, svoje projekte, čitam, učim jezike i putujem. Ali nedostaje mi onaj deo koji ništa drugo ne može da zameni. Nedostaje mi da imam kome da ispričam dan, da nekome poželim dobro jutro bez tastature i dobro veče bez emotikona. Nedostaje mi da ne budem jaka sve vreme, da mogu da budem i ranjiva i nežna, i da znam da neko to ne koristi – već voli.
Tražim muškarca između 30 i 45 godina. Ne gledam savršenstvo – gledam srce. Nije mi važno da li si fakultetski obrazovan, da li voziš skupi auto ili imaš sat koji govori gde si večerao. Važno mi je da znaš da razgovaraš, da osećaš, da veruješ. Da znaš kako se gradi veza – ne kroz očekivanja, već kroz davanje. Ne kroz igru, već kroz istinu. Ne kroz strast koja traje nedelju dana, već kroz vezu koja traje dok god jedno drugo gledamo s poštovanjem.
Ne moraš biti iz Francuske. Ne moraš ni znati francuski jezik. Ako si spreman na vezu na daljinu dok se ne stvore uslovi da budemo bliže – to mi je dovoljno. Danas tehnologija briše kilometre, ali emocije ostaju iskonske. I dalje je potrebno dvoje koji žele isto, koji se čuju i kada ne govore, koji biraju jedno drugo svakog dana.
Bila sam povređena. Kao i mnogi. Imam ožiljke, ali ne nosim ih kao teret, već kao dokaz da sam volela. I dalje verujem da svako od nas ima nekog svog – samo je pitanje vremena, hrabrosti i volje da ga nađe. Ja sam ovde – ne da čekam pasivno, već da dam priliku, da otvorim vrata nekome ko će možda baš kroz njih ući zauvek.
U ljubavi sam odana, pažljiva i nežna. Nisam savršena – znam biti tvrdoglava, ponekad previše emotivna, ali sam osoba koja voli duboko i iskreno. Ako voliš razgovore do kasno u noć, planiranje putovanja, dane provedene u pidžami, spremanje večere zajedno i smeh bez razloga – možda bi trebalo da se upoznamo.
Verujem da ljubav nije uvek filmska. Ponekad je to jednostavno: kad ti neko zagrli dušu rečima, kad zna kako piješ kafu, kad ti pošalje pesmu jer je pomislio na tebe. Kad znaš da nisi sam ni kad si na drugom kraju sveta.
Ako si ti taj koji zna da ljubav nije posedovanje već sloboda, ako želiš ženu koja će ti biti podrška, ali i partner, koja će te razumeti i slušati, ali i reći iskreno kad nešto ne valja – javi se. Piši mi. Ne moraš odmah sve da znaš, samo budi iskren. Poštuj. I budi spreman da voliš – ne savršeno, već stvarno.
Ja sam Alisa. 33 godine. Iz Francuske. Ali moje srce je svuda gde postoji mogućnost da pronađe ono što traži.