
Marina I, dridesetdvogodišnja slobodna djevojka želi upoznati muškarca iz Bosne i Hercegovine koji živi u blizini Beča. Marina je rođena u Vitezu 15.10. 1986.godine, a u Beč je preselila prije 6 godina. Inače , Marina je specijalista dermatologije i ima privatnu ordinaciju u kojoj radi.
Martina za sebe kaže da je prirodna i nenametljiva osoba te da je ne zanima buran i stresan život. Kako bi izbjegla potencijalne probleme i nepotreban stres zainteresovana je za normalne muškarce koji imaju već uređen život – stambeno obezbjeđeni da su i da su u radnom odnosu. Razlika u godinama između nje i njenog izabranika ne treba biti viša od 8 godina. Marini ne smeta ako je on već bio oženjen i ako ima djecu – ona se, kaže, ne bi miješala u njegovu bivšu obitelj. On također ne smije koristiti njeno povjerenje i podršku.
Marina ne želi imati posla sa ljudima koji su bili krivično gonjeni, koji kockaju i piju alkohol kao ni sa onima sa drugim porocima. Ona želi miran život i neće ženskaroša.
Zovem se Marina, imam 32 godine i živim u Beču već skoro osam godina. Rođena sam u Bosni, odrasla u toploj i složnoj porodici, a sudbina me kasnije odvela u Austriju, gdje sam započela novi život. Iako sam zahvalna na svemu što imam – stabilan posao, prijatelje, i jedan lijep, udoban stan – ono što mi nedostaje jeste ono najvažnije: ljubav, bliskost, i muškarac pored kojeg ću se osjećati kao kod kuće, ma gdje god bili.
Ne tražim bajku. Ne očekujem savršenstvo. Samo tražim iskrenog čovjeka – nekoga ko zna šta želi, kome su vrijednosti kao što su porodica, poštovanje i međusobna podrška važnije od površnih stvari.
Nisam tip žene koja juri za materijalnim. Možda zvuči staromodno, ali vjerujem da su najljepše stvari u životu besplatne: topla riječ, podržavajući pogled, zajedničko ćutanje u miru ili šetnja bez cilja, ali s pravom osobom.
Radim u jednoj austrijskoj firmi koja se bavi organizacijom događaja. Moj posao zna biti dinamičan i zahtjevan, ali uspela sam pronaći ravnotežu između posla i privatnog života. Vikendi su mi rezervisani za prirodu, opuštene šetnje uz Dunav, odlazak na selo kod prijatelja ili jednostavno ostanak kod kuće uz knjigu i dobar film. Volim mir, ali volim i razgovore – one duge, iskrene, u kojima ljudi polako skidaju maske i pokazuju ko su zaista.
Moji prijatelji kažu da sam nježna, topla i duhovita. Da umem da slušam, ali i da ohrabrim. Da sam od onih žena koje se ne boje pokazati emocije, ali isto tako ne trpe laži i manipulacije. Jednom kada dam svoje srce – dajem ga potpuno, ali isto tako vjerujem da ljubav ne sme da bude jednostrana. Mora biti uzajamna, podržavajuća i svakodnevno njegovana.
Tražim slobodnog muškarca, između 33 i 45 godina, koji zna šta znači biti tu za nekoga. Neko ko ne traži avanturu za jedno veče, već vezu koja će se temeljiti na poštovanju, povjerenju i zajedničkom građenju budućnosti. Ne moraš biti bogat, ni savršen, ni zgodan kao iz filma. Ali moraš biti čovjek. Pravi. Srčan. Otvoren.
Voljela bih da jednog dana imam porodicu – možda jedno ili dvoje djece, malu kuću s vrtom, obične dane ispunjene smijehom i zajedništvom. Ne sanjam o luksuzu, već o stabilnosti, miru i nekome s kim ću gledati u istom pravcu.
Ako si usamljen, ako i ti osjećaš da ti u životu fali ona druga polovina duše s kojom ćeš sve biti lakše i smislenije – možda se baš ti i ja trebamo sresti. Možda upravo ovim putem možemo napraviti prvi korak jedno ka drugome.
Ako si iz dijaspore ili sa Balkana – nije važno. Važno je da imaš srce koje zna da voli, i volju da praviš ozbiljnu vezu. Piši mi, otvori svoje misli i dopusti da te upoznam. Možda nam se putevi spoje baš ovde, među slovima, i prerastu u nešto lijepo, iskreno i dugotrajno.