
Zovem se Milica, imam 41 godinu i dolazim iz jednog mirnog mesta u centralnoj Srbiji. Po prirodi sam tiha, nežna, ali istovremeno i jaka – jer život me učio kako da preživim i kad se sve čini izgubljeno. Majka sam dve odrasle ćerke koje su već zakoračile u svoje živote, a ja sam ostala… nekako sama. Ne usamljena, jer sam okružena ljudima, ali bez onog posebnog pogleda, bez osećaja da nekome pripadam.
Dugo sam bila u braku koji se s vremenom pretvorio u tišinu. Nije bilo svađa, ali ni bliskosti. Odluka da odem bila je teška, ali neophodna – jer sam shvatila da ako ostanem, izgubiću samu sebe. Posle razvoda, prošla sam faze tuge, preispitivanja, pa onda i unutrašnjeg mira. Naučila sam da volim sebe. I sada, kada sam konačno stabilna, emotivno zrela i spremna, želim da pružim ruku nekome ko zna da prepozna pravu ženu.
Ne tražim savršenstvo. Ne tražim princa na belom konju. Tražim stvarnog čoveka – onog koji zna da pogleda ženu sa poštovanjem, da razgovara bez osuđivanja, da ćuti kad treba, ali da u tom ćutanju bude razumevanja. Volim da slušam, da kuvam, da se smejem, volim večernje šetnje, zvuk kiše, miris sveže skuvane kafe. Volim obične stvari koje znače više nego bilo kakav luksuz.
Ako si muškarac od 40 do 55 godina, ako ti je dosta površnosti i igara bez smisla, ako ti srce još kuca za bliskost, nežnost i partnerstvo, javi mi se. Možeš biti razveden, možeš imati decu – nije mi to prepreka. Samo mi je važno da si iskren, da ne glumiš i da znaš da poštovanje ne sme da nestane ni kad nastupi tišina.
Verujem da dvoje ljudi mogu da započnu novo poglavlje u bilo kom trenutku života. Nije kasno. Ljubav ne zna za godine. Važno je samo da srce nije ogrezlo u gorčinu. Ako si neko ko još zna da zagrli bez reči, da ponudi rame, da bude prisutan – možda si baš ti onaj kojeg sam čekala.
📬 Piši mi ako ti je duša još gladna bliskosti. Ne tražim mnogo – tražim pravog.