
Zovem se Jelena, imam 35 godina i živim sa svojim mužem, Markom, i dvoje dece. Na prvi pogled, naš život je možda savršen – velika kuća, deca koja odrastaju u ljubavi, onaj miris sveže pripremljenog ručka, sve ono što izvanjski može delovati kao bajka. Ali iza te slike, postoji još mnogo toga, nešto što sam dugo skrivala od drugih i od sebe, dok nisam shvatila da možda baš to jeste moj život, i da ga ne želim menjati.
Moj muž, Marko, je zaista izuzetno uspešan čovek. I to nije samo pitanje novca, iako je on sigurno jedan od razloga zašto se mnogi divimo njegovom životu. On je posvećen svom poslu, ima firmu koja mu donosi lepe prihode, a njegova snaga i sposobnost da se izbori sa svim izazovima života su neverovatne. On je moj oslonac, on je sve što sam tražila u tom delu života.
Međutim, postoji nešto što su ljudi obično skloni da osuđuju, nešto što se ne uklapa u sliku idealnog braka – moj muž ima svoje avanture sa drugim ženama. I znaš šta? To mi ne smeta. Da, dobro ste pročitali. Ne smeta mi. To možda zvuči šokantno, ali istina je. I nije da nisam razmišljala o tome, nije da nisam povređena, ali vremenom sam shvatila nešto – moj muž nije samo ljubavni partner. On je otac, poslovni čovek, prijatelj, i partner u životu. I sve te uloge, koje obavlja besprekorno, čine moj život onakvim kakav želim da bude.
On je izvrstan otac. Naša deca ga obožavaju. Nema dana kad ih ne povede na treninge, kad ne pomogne oko škole, kad ne bude tu da ih uteši, nasmeje, ili samo razgovara. Oni ga poštuju i obožavaju. Gledati ga kako pomaže deci sa domaćim zadacima, kako planira porodične izlete, kako se trudi da im pruži sve što je on sam želeo – to je nešto što ne bih menjala ni za šta na svetu.
Znam da je u njegovom životu prisutna i ta druga strana. Da provodi vreme s drugim ženama. Neke od njih znam, neke ne. I nije da se pretvaram da to ne znam. Ali zapravo, ne želim da se bavim time. Za mene, najvažnije je da je on tu za nas. Da je tu za mene, iako ne pokazuje previše ljubavi prema meni na način kako to društvo očekuje. On voli na svoj način. Ne pokazuje puno emocija, ali njegove akcije govore više nego reči. On je prisutan. On je siguran. On pruža.
I da, možda se ponekad zapitam kako bi bilo da je drugačije, da je sve po pravilima, bez tih nekih grešaka koje svi pravimo. Ali onda se setim koliko sve ostalo funkcioniše. Moj život je stabilan, siguran, pun ljubavi i smeha. I kada bi me pitali šta želim, ja bih rekla isto: sigurnost, stabilnost, ljubav koja se ne vidi u svakom trenutku, ali postoji u svakom dahu.
Niko ne zna ovu moju stranu priče. Ljudi koji nas viđaju misle da je sve savršeno, i verovatno su u pravu. Da, savršeno je za mene, jer sam naučila da prihvatim realnost. Naučila sam da volim život kakav je, sa svim svojim nesavršenostima. I možda to nije u skladu sa onim što društvo misli da je ispravno, ali je moj izbor.
Nismo svi isti. Neke žene možda ne bi mogle da podnesu činjenicu da njihov partner ima druge žene. Ali ja sam shvatila nešto važno – nije važno šta radi izvan našeg doma, sve dok je tu za svoju decu, sve dok je moj partner, kada to zaista treba. I to je za mene dovoljno.
Možda ljudi ne razumeju. Možda misle da sam slaba. Ali, zapravo, nisam. Ja sam žena koja je izabrala da živi život bez stresa oko stvari koje ne mogu da promenim. Možda nisam savršen brak, ali imam savršenog partnera za mene. On je tu, i tu je za nas. I to je sve što mi treba.