
Nikada nisam mislila da će moj život krenuti ovim putem. Udala sam se mlada, iz ljubavi, ubeđena da me čeka srećan brak i miran porodični život. Moj muž je dobar čovek, vredan i posvećen, ali uprkos svemu, nešto mi je uvek nedostajalo. Nisam mogla da definišem šta – strast, uzbuđenje, osećaj slobode? Možda sve to zajedno.
Godinama sam se osećala kao da živim tuđi život, kao da sam zarobljena u ulozi koju nisam birala do kraja. I onda sam otkrila nešto što me činilo srećnom na način koji nisam mogla ni da zamislim – prodavala sam svoje telo. Ne zbog novca, iako mi je on omogućavao dodatni luksuz, već zbog osećaja moći, kontrole i nečeg neobjašnjivo uzbudljivog što me je ispunjavalo više nego bilo šta drugo.
Bila sam diskretna, pažljiva, uverena da nikada neću biti uhvaćena. Osećala sam se kao druga osoba, kao neko ko konačno ima moć nad sopstvenim životom. Svaki susret bio je tajna avantura, svet u kojem sam bila slobodna, daleko od monotonije i očekivanja koja su me pritiskala kod kuće.
Ali ništa ne može zauvek ostati skriveno.
Jednog dana, moj muž je saznao. Ne znam tačno kako – da li je pronašao poruke, čuo nešto od nekoga, ili jednostavno osetio da nešto nije u redu. Pogled koji mi je uputio tog dana bio je drugačiji. U njemu nije bilo ni besa ni tuge – samo ledena, nepomična tišina. Osećala sam da je sve gotovo.
Pokušala sam da objasnim, da pronađem reči koje bi opravdale ono što sam radila. Ali kako da objasnim nešto što ni sama do kraja nisam razumela? Da li bi ikada mogao da prihvati da me to činilo srećnom? Ne, nije mogao.
Usledile su teške reči, suze, lomljava stvari po kući. Najgore što sam mogla da zamislim – desilo se. Pogledao me je kao da me nikada nije poznavao, kao da sam mu potpuno strana. I možda sam zaista to i postala. Nije mi ostavio izbora, nisam imala priliku za pokajanje, za objašnjenje, za iskupljenje.
Te noći je otišao. Više se nije vratio.
Sada živim sa posledicama svojih izbora. Jesam li i dalje srećna? Ne znam. Jesam li se oslobodila? Možda. Ali znam jedno – nikada neću zaboraviti izraz njegovog lica u tom trenutku. I to me proganja više od svega.